Nebeska se tijela gibaju različitim putanjama i različitim brzinama. Nerijetko se dogodi, ali ne baš i svakodnevno, da se na istom pravcu nađu Zemlja i još dva golim okom vidljiva objekta na nebu. S našeg stajališta u tom slučaju jedno tijelo neko nam vrijeme “sakrije” pogledu drugo tijelo. Takve pojave nazivamo okultacijama. Nedavno (6. lipnja 2012.) imali smo prilike vidjeti okultaciju Sunca Venerom, kada je, s našeg zemaljskog gledišta, “mala” Venera “prelazila” preko “velikog” Sunca. Okultacije u kojima prividno malo tijelo “prekrije” mnogo veće, pa ga ne uspije potpuno “sakriti” našem pogledu, nazivaju se tranziti.
Općepoznate su nam okultacije kada Mjesec “prekrije” Sunce, prividno jednako veliko, pa takve okultacije nazivamo pomrčinama Sunca. A što kad na nebu jedno prividno veliko tijelo “prekrije” malo tijelo? Takva okultacija nema poseban naziv, ali fenomen je u suštini isti kao i pomrčina. Jedno tijelo “pomrači” drugo. Tako se nedavno, 15. srpnja, u ranim jutarnjim satima dogodila “pomrčina” Jupitera Mjesecom. Mjesec je “naišao” svojom “lijevom”, osvjetljenom stranom, na Jupiter, u 3:28 i “prelazio” preko njega do 4:17, kada je Jupiter zasjao s njegove “desne”, tamne strane.
Čitavu tu pojavu promatrala su četiri najupornija (i najbudnija) člana Križevačke astronomske udruge Perzeidi koji su još u 2:45 skoro odustali od akcije, jer je nebo prema istoku, gdje se okultacija trebala odvijati, bilo beznadno oblačno. Samo pet minuta kasnije oblaci su jednostavno “nestali” i sve je izgledalo da ništa ne može spriječiti vizualno praćenje ovog spektakla na nebu. Oboružani teleskopom i dalekozorima, ekipa se popela na najvišu točku Ratarne, odakle se na nebu iznad Ratarske šume mogao pratiti čitav tijek okultacije.

Strpljivi-spašeni! Tričetvrt sata kasnije, kada su se trebali istim redom članovi Jupiterove “obitelji” pojavljivati s desne, tamne strane Mjeseca, nebo je bilo posve čisto i bistro i čitav se tijek događaja mogao promatrati i golim okom i optičkim spravama, pa i snimati. Trenutak pojavljivanja Jupitera iza tamnog Mjeseca vizualno je atraktivan poput pojavljivanja prve zrake Sunca iza Mjeseca na kraju potpune pomrčine Sunca ili kao treperenje takozvanog Bailyjevog bisera za vrijeme potpune pomrčine Sunca, kada na trenutak zablista Sunčeva zraka između dva brda na Mjesecu.
Sliku ovoga događaja još su upotpunjavali i ukrašavali Vlašići, sjajni crveni div Aldebaran i blještava Venera, koji su okruživali “podij” na kojem su “plesali” Mjesec i Jupiter.
Pored nas je u to vrijeme prošlo nekoliko grupica mladih na putu kući ali nikoga nije zanimalo što je to predmet našega interesa. Taj se nebeski “spektakl” donekle mogao pratiti i zamijetiti čak i s, na primjer, područja križevačkih bazena…
