Ugodna ekumenska glazbena večer u Križevcima

U zadnjih nekoliko godina organizatori koncerta Varaždinskih baroknih večeri u Križevcima imaju običaj ugostiti nesvakidašnje ansamble, pogotovo neuobičajene za ovakve manje sredine. Nakon Ansambla Pantagruel 2010. i Ansambla Marquise 2011., ove godine, 26.rujna, smo mogli poslušati Ansambl Naya. Ansambl je nažalost nastupio u smanjenom sastavu pa je propuštena prilika da se upoznaju manje poznati instrumenti, ud i sitar, ali izabranom programu je više odgovarao jednostavan spoj vokalnog solista (kontratenora) i continua (viola da gamba i theorba).

Stvarno je bila jedinstvena prilika prisustvovati koncertu izraelskog ansambla, u grkokatoličkoj katedrali, kojeg sluša većinska rimokatolička publika. Na početku vjerojatno nitko nije imao na umu posebne ekumenske ideje, ali je ta prilično zgodna situacija upotpunila sam doživljaj koncerta i raznolik program sastavljen od djela ranobarokne monodije i tradicionalnih ladino (španjolsko-židovski jezik) napjeva.

Već su prije samog koncerta posebnu pažnju privukla različita uglazbljenja teksta Quam pulchra es iz starozavjetne “Pjesme nad pjesmama”. Uspješno uglazbljenje Alessandra Grandija bilo je suprotstavljeno već odavno poznatom Monteverdijevom umijeću, a suvremeniju protutežu je činilo uglazbljenje Boskovicha (1907-1964.). Uvijek je zanimljivo promotriti na koji način je isti tekstovni predložak inspirirao različite umjetnike, pogotovo ako se radi o standardnim biblijskim tekstovima koji time dobivaju nove dimenziju, različitu od iščitavanja samog teksta. Ipak nešto suzdržaniji stil molitvenih napjeva, više je odgovarao prostoru križevačke katedrale te je i sama izvedba bila zaokruženija za razliku od nešto neharmoničnijih Caccinijevih monodija.

Komorna struktura Caccinijevih madrigala nije toliko kompaktna kao arijozne sakralne monodije pa se izražena ekspresivnost kontratenora Yaniva d’Ora izgubila u prostoru katedrale proizvevši dojam usiljenosti koja se ne bi pojavila u nekom manjem prostoru. Zato su tradicionalni ladino napjevi u drugom djelu koncerta bili puno bolji odabir. Element pučkog koji sadrži bilo koji tradicionalni napjev, zazvučat će lijepo u bilo kojem prostoru. Pogotovo ako je prirodnost melodije spojena s izvrsnim pjevačkim mogućnostima pjevača. Da takav opušteniji način pjevanja više odgovara boji d’Orovog glasa, mogli smo primjetiti već kod izvedbe Grandijeve monodije Quam pulchra es ili Monteverdijeve arije Si dolce è’l tormento, ali je vrhunac ipak bio na kraju prilikom izvedbe poznate melodije Adio querida. Može se naravno uvijek prigovoriti da je egzotika tih napjeva ono što pada u prvi plan, no prirodnost koja proizlazi iz tih napjeva zrači iskrenošću koju rijetko nalazimo u umjetničkoj glazbi.

U trenutnoj poplavi ansambala za izvedbu rane glazbe, Ansambl Naya se sigurno ističe svojom inovativnošću. Time što uzimaju u obzir veći dio barokne glazbe, bez ikakvog eurocentrizma, prikazuju ne samo židovsku kulturu nego i dio glazbe koji bi nam možda ostao sakriven. Možda trenutna situacija ne dopušta gostovanje većeg orkestra ili anasambla u križevačkoj katedrali kao što je bio običaj na početku održavanja Varaždinskih baroknih večeri u Križevcima, no otvorenost za nove umjetničke poticaje koji razvijaju gostovanja manjih, nesvakidašnjih ansambala ima prilično velik značaj za kulturni razvoj sredine.