Ivan Ivec: S pet je naučio množiti jer je ujak tvrdio da to ne zna

Najpametniji Hrvati: Specifično znanje i iskustvo bitnije je od IQ-a, skromno tvrdi genije

Ako je možda bila stvar slučaja ili igra sreće da je jedan profesor iz Baranje nedavno za svoje iskazano znanje osvojio milijun kuna u televizijskom kvizu, čime je javnost upoznao s činjenicom da su upravo nastavnici najpametniji među nama, onda je prof. Ivan Ivec eliminirao sve nepoznanice: najbistriji Hrvati su – prosvjetari.

Odljev mozgova

Ovaj 36-godišnji nastavnik matematike u samoborskoj Gimnaziji A. G. Matoša ima kvocijent inteligencije čak 169, što ga svrstava ne samo u najinteligentije ljude u Hrvatskoj, već i među samo 16 osoba na cijelom planetu! No, kao da ga to ne impresionira, naprotiv, kaže da nije očekivao kako će sve to pročuti i dospjeti i do Hrvatske.
– Na Direktorij genija se može prijaviti svatko, dovoljno je poslati rezultat bilo kojeg testa inteligencije, to sam i ja učinio – objašnjava Ivec, i dodaje da je testove počeo rješavati 2004. kad se testirao za hrvatsku Mensu. Tada je upoznao i Mislava Predavca i zajedno su počeli razvijati testove. Predavcu priznaje i primat najinteligentnijeg Hrvata.

– Tih 192 stvarno znači da je među najpametnijima u svijetu, dok je moj IQ 169 ipak slabiji, možda za 16 najpametnijih u Zagrebu, ali ne i u svijetu – nevjerojatno skromno rezonira Ivec. Ono što ga je privuklo rješavanju, potom i kreiranju testova inteligencije, mentalna je igra, ispitavanja vlastitih granica. – Testovi su posljednjih godina doživjeli pravi boom, zahvaljujući razvoju interneta, pa su lakše dostupni – kaže. Bolje mu leže numerički i prostorni testovi, za razliku od verbalnih, koji su uglavnom na engleskom i opisni su. Ivec ne misli da svoj IQ koristi više od prosječnih ljudi.

– Teško je kad si svjestan svojih sposobnosti iskoristiti ih u svakodnevnom životu – smatra. No, kao nastavnik nema, otkriva, prilike maksimalno koristiti svoj intelekt i zato mu je želja zaposliti se na Sveučilištu. – Nastojim završiti doktorski studij, koji sam upisao tek s 30 godina, cilj mi je raditi u znanosti. Ne vidim kako bih drugačije radio nešto gdje ću najbolje primijeniti svoje sposobnosti. Možda bih vani u svijetu imao i druge opcije, ali ovdje u Hrvatskoj je rad na fakultetu ono što bi mi najbolje odgovaralo – kaže Ivec, nehotice otvorivši uvijek aktualnu i bolnu temu “odljeva mozgova”.

– Kao mladić nisam razmišljao o odlasku u inozemstvo, bilo mi je nestvarno. Danas je teže odlučiti, no, kad bi mi se sad pružila prilika raditi vani na fakultetu i kad bi obitelj pristala, otišao bih – priznaje. Ljudi njegova “soja” mogli bi biti od veće koristi hrvatskom društvu. Ivec, pak, upozorava, da je od samog IQ-a bitnije specifično stručno znanje i iskustvo, a inteligencija je mali, dodatni faktor. Zato je i njegov odgovor na pitanje bi li mogla u Hrvatskoj postojati politička “stranka inteligentnih i pametnih” bio diplomatski:

– Internet je omogućio da se takvi ljudi spoje, i to bi moglo pridonijeti i njihovu boljem položaju u društvu, no inteligencija nije presudna – misli Ivec. – IQ je, kažu, najveći oko 20. godine života i s godinama opada, pogotovo brzina rješavanja zadataka – kaže Ivec, izgledom još uvijek mladić kakav je nakon gimnazije napustio rodne Križevce. Samozatajan, introvertiran, neki će reći i plah, osvajao je tada “sve živo” na natjecanjima iz matematike, s Olimpijade u Hong Kongu donio je i broncu. Njegov će gimnazijski profesor Ratko Višak reći da se on matematikom igra, dok će majka Boža istaknuti “da se njen Ivek nikad nije smatrao pametnim”. Iako je množiti naučio s 5 godina. – Majka ima svoje viđenje. Množiti sam naučio sam, što sam dokazao i ujaku s pet godina, koji mi je nudio novac, uvjeren da neću znati ništa izračunati – ističe Ivec. Majka ga je, kaže, nagovarala da upiše elektrotehniku, otac tražio da razvije neki zanat, no, nisu požalili što je matematički genij.

Ne valja izdvajati pametne

– Uvijek se trudim raditi ono što volim, i ne vjerujem da će me ljudi sada drugačije doživljavati, to će sve ionako splasnuti za par dana. No, drago mi je što je objavom rezultata skrenuta pozornost i na testove inteligencije, ali i na matematiku kao vještinu i znanost – napominje Ivec. Istina, supruga Ivana smijala se naslovu kako je njen Ivan, otac dvogodišnjeg sina i petogodišnje kćeri, u 16 najpametnijih među više od 6 milijardi stanovnika Zemlje!

– Inteligentnih ljudi ima u svakom zanimanju, mi ne znamo kako ispravno koristiti inteligenciju u životu, to je pitanje na koje ni znanost nema odgovor. Svi poslovi, ako se rade pošteno i predano, trebali bi biti jednako vrijedni – napominje Ivec i poručuje da ne bi bilo dobro da se odvoje samo pametni ljudi i da ih se stavlja na posebne položaje. Ili ih se promatra kao bogove.

On samo, zaključit će, može uočiti jednostavne i korisne zakonitosti u naizgled besmislenim i kaotičnim situacijama, i u njima nalazi red i logiku. To je za Iveca, priznaje, inteligencija. Pametnom dosta. (VL)