Ansambl Musica Antiqua nastavio barokni niz

U organizaciji Ogranka Matice hrvatske u Križevcima održan je u subotu 1. prosinca 2012. u Koncertnoj dvorani Glazbene škole Alberta Štrige u Križevcima koncert Ansambla Musica Antiqua u sastavu: Ivana Žvan – violina, Sofija Cingula – mezzosopran i Zlata Životić – čembalo. Nastavljena je tako tradicija koncerata posvećenih baroknom glazbenom repertoaru čime se križevački glazbeni život približio strujanjima unutar svjetske klasične glazbe. Cijeli pokret za povijesno obavješteno izvođenje rane glazbe, populariziran unazad nekoliko desetljeća, dostigao je u današnje vrijeme vrhunac pa ga neki, s određenom dozom skeptičnosti, nazivaju konačnim “trijumfom filologije”.

Često naglašavana činjenica da će klasična glazba, za razliku od modno orijentirane popularne glazbe, uvijek imati svoju publiku, pokazala se točnom i za križevačku sredinu. Brojka od oko tridesetak do pedesetak prilično stalnih posjetitelja ovakvih događanja nikako nije simptomatična, zapravo je jednaka primjerice zagrebačkoj sceni koja je još pritom potpomognuta blagodatima kulturnog monopolizma (naravno, broj posjetitelja raste proporcionalno s brojem stanovnika). Takva usko strukturirana publika upoznata sa izvedbama rane glazbe i lišena utjecaja historijskog egzotizma (koji se na početku često vezao uz ranu glazbu), pokazala je odmah primjetno slušateljsko iskustvo te prepoznala kvalitetu ansambla Musica Antiqua.

Mlade glazbenice su pokazale respektabilan  odnos prema ranoj glazbi, ne gledavši ju kao “staru” glazbu već kao umjetničku što upućuje na potrebnu zrelost usprkos tome što ansambl djeluje tek nekoliko godina. Izvedeni program je obuhvatio djela iz cijelog baroknog razdoblja, od Cecchinijevih i Caccinijevih monodija sve do Vivaldijevih i opernih arija, pa smo mogli usporediti različite promjene unutar stila tokom 150 godina povijesti glazbe. Čini se da u današnje vrijeme sastavljači koncertnih programa više naginju stilskoj ujedinjenosti repertoara, pa je ovakav kronološki odabir dobar podsjetnik da se i na drugačiji način može pristupiti sastavljanju programa.

Ipak treba reći da se upravo u odabranoj stilskoj raslojenosti može izdvojiti jedina primjedba u izvedbi. U nekim trenucima se previše osjetio utjecaj kasnobarokne izvedbene prakse na onu raniju, što nije posebno utjecalo na doživljaj djela, ali u obliku stilske pedantnosti ima svoje opravdanje.