Kako do povrata novaca za neiskorištene Windowse

U vodiču kroz kupovinu laptopa za GNU/Linux spomenuo sam da je veliki problem što većina laptopa dolazi s predinstaliranim Windowsima. U pravilu kupci koji ne žele novu licencu Windowsa uz novo računalo jer već imaju zasebno kupljenu licencu ili koriste drugi OS imaju značajno suženu ponudu modela računala, barem u domaćim dućanima. Većina nas ipak odluči platiti i taj dodatni “namet” kako bi dobila željeni hardver. Zbog takve situacije na tržištu na kojem ima faktički monopol, Microsoft je bio primoran dodati u svoj licencni ugovor OEM verzije Windowsa sljedeći pasus:

“Ako ne prihvatite ove uvjete i ne pridržavate ih se, nećete moći koristiti softver ili značajke. Umjesto toga, možete se obratiti proizvođaču ili strani koja je instalirala softver da biste saznali kakva su njihova pravila glede povrata i vratite im softver ili računalo u zamjenu za uplaćeni iznos sukladno tim pravilima. Morate se pridržavati tih pravila koja za povrat uplaćenog iznosa mogu od vas tražiti da vratite softver s cijelim računalom na koje u je softver instaliran.”

Nedavno sam kupio ASUS-ov laptop koji je došao sa svima omiljenim vlasničkim operacijskim sustavom (Windows 8). Isprva sam želio izbjeći laptop koji dolazi s Windowsima, no ubrzo sam shvatio da u ponudi ultrabooka takvoga kod nas nema. Odlučio sam stoga iskoristi gore navedeno pravo propisano EULA-om Windowsa: povrat novaca za neiskorištenu licencu Windowsa.

U prvi tren nisam znao kome da se obratim pa sam za informacije kontaktirao prvu logičnu adresu: Microsoft Hrvatska.

Nakon probijanja kroz šumu stranica Podrške jedva sam našao formu za kontakt koja je nažalost ograničena ukupnim brojem znakova zbog čega sam morao maksimalno sažeti svoj upit. Valjda je danas popularno izraziti se unutar jednog SMS-a ili tweeta. Od mail adrese za kontakt ni m pa tako ni od komfora slanja upita preko klasičnog maila.

Pitao sam za više detalja vezano uz povrat zajamčen licencom, a dobio sam opet SMS-oliki odogovor da se obratim proizvođaču. Naravno, u nastavku mi je zahvaljeno što koristim Microsoftove proizvode. Isprva nisam znao na što se to odnosi, ali onda sam shvatio da vjerojatno misle na web formu koju sam ispunio na njihovim web stranicama. Po ovako informativnom odgovoru rekao bih da Microsoft nema veze s proizvodom što sam ga dobio s računalom iako u svakom kutu tog proizvoda piše Microsoft.

Čitajući druga iskustva zabrinulo me što se u nekim slučajevima mora vratiti cijeli uređaj nazad proizvođaču kako bi proizvođač bio siguran da je softver s računala uklonjen, stoga je najlogičnija sljedeća stanica bila ona geografski najbliža – zastupnik ASUS-a za Hrvatsku. Zastupnik je rekao da ne zna ništa o tome i odmah me uputio na točno određene stranice proizvođača.

Nakon ispunjavanja obrasca na ASUS-ovim stranicama nisam dobivao odgovor 2-3 dana. Zatim sam provjerio stanje upita “online”, na linku koji sam dobio u registracijskom mailu i odgovor je bio samo “Closed“. Popunio sam opet obrazac i nakon par dana isti nejasan odgovor – “Closed”. Inače piše prije slanja forme da će mi odgovoriti unutar 48 sati, no “Closed” mi se uopće ne čini kao ikakav odgovor, već kao automatska funkcija “ignore”.

Već sam se pomirio s time da neću ostvariti povrat jer lokalne ispostave ne žele imati ništa s time, a proizvođač me lako može ignorirati kad je na drugoj strani planete, no nakon tjedan dana dolazi mail od ASUS Service departmenta i to od čovjeka s bliskog ili da bolje kažem našeg govornog područja.

U tom sam trenu zbilja imao razloga za zadovoljstvo: čovjek iz ASUS-ove podrške sve mi je lijepo objasnio, pomogao ispuniti formulare koje mi je poslao i odgovorio na sva dodatna pitanja. Rekao bih da je to definicija dobre podrške.

Tehnički, sav se posao svodi na ispunjavanje obrasca u kojem se navodi datum i mjesto kupnje te serijski broj kupljenoga uređaja. Na temelju obrasca dobiva se RMA broj uz pomoć kojeg ASUS prati i obrađuje zahtjev za povratom. Nakon dobivenog RMA broja, taj ispunjeni i potpisani obrazac, presliku računa i jamstvenog lista te obrazac s informacijama o bankovnom računu na koji će se izvršiti povrat treba poslati na adresu danu u obrascu (mom slučaju radilo se o sjedištu ASUS-a u Nizozemskoj). Poštarina pisma koštala me ispod 10 kn i poslana je avionom, da slučajno ne zakasnim jer rok je 14 dana od dobivanja RMA broja i unutar 30 dana od dana kupnje proizvoda.

Uvjet je bio da obrišem i ne koristim operacijski sustav za koji tražim povrat. Pošteno, iako je već odavno bio obrisan. Uz to ASUS se ograđuje od softvera kojeg ću sam instalirati.

Jedna napomena: od Winowsa 8 više ne postoji standardna naljepnica sa serijskim brojem Windowsa, tzv. Microsoft Certificate of Authenticity, već se serijski broj nalazi upisan u UEFI-u. To me je zbunilo jer se taj serijski broj tražio u obrascu, no čovjek iz podrške mi ga je ispunio jer je serijskom broju laptopa pridružen serijski broj Windowsa. Ta nova MS-ova politika kontrole licenci nije benigna sa stajališta privatnosti – naljepnica se uvijek mogla odlijepiti, a ovo je ugrađeno u samo računalo i ne može se s njega maknuti!

Nakon skoro mjesec dana pojavila se suma od 42 eura na deviznom računu koliko je i pisalo u obrascu da ASUS refundira za OEM verziju Windowsa 8. Jest to puno manje od cijene tzv. OEM verzije u dućanu (oko 1000 kn), no to je bilo i za očekivati da proizvođači kupuju licence Windowsa od Microsofta po puno nižim cijenama. Sad možemo zaključiti i koliko nižim.

Ne znam trebam li hvaliti ASUS što sam uspio ostvariti svoje pravo na povrat novaca za neiskorištenu licencu Windowsa ili ne, no u usporedbi s iskustvima u drugim zemljama rekao bih da je cijela procedura prošla prilično glatko i da ASUS treba u tom kontekstu pohvaliti. Sudeći po informacijama dostupnim na internetu izgleda da je ovo prvi slučaj u Hrvatskoj gdje je nekome povrat uspio!

Nadam se da ću ovim tekstom pomoći i drugima da materijaliziraju ovo slovo na digitalnom papiru i uštede tristotinjak kuna. Možda češći zahtjevi natjeraju proizvođače da nude više modela (ili čak sve modele) bez predinstaliranih Windowsa. Onda bi se vidjelo koliko ljudi zapravo žele Windowse, a koliko su im oni nametnuti.

Ako uspijete ostvariti povrat svakako javite kako bi mogli voditi bazu “dobrih” i “loših” proizvođača za računala kupljena u Hrvatskoj. Bilo bi dobro da javite i stranim organizacijama poput FSF-Europe koje na svojim stranicama prate takve slučajeve. Sretno!