Josip Konfic: ‘Križevčani nisu svjesni koliko izvrsnih muzičara svake godine gostuje kod nas’

Ovomjesečni intervju portala Križevci.info predstavlja Josipa Konfica, mladog magistra muzike i profesora udaraljki u Glazbenoj školi Alberta Štrige u Križevcima, povodom netom održanih “Večeri udaraljkaša u Križevcima”, a uoči koncerta njegovog sastava BJUZ u križevačkom Klubu kulture 8. studenog. Profesor Konfic, inače vrlo aktivni glazbenik u više sastava i projekata te predavač na zagrebačkoj Rock Akademiji, govori o važnosti glazbenog obrazovanja za mlade, vlastitim uzorima te značaju koji glazbena škola ima za lokalnu zajednicu.

Profesore Konfic, prošli mjesec na 3. Večerima udaraljkaša u Križevcima gostovao je šesteročlani ansambl “Sudar Percussion” iz Samobora priredivši vrhunski glazbeni doživljaj. Kao utemeljitelj i organizator tih večeri, kako ste zadovoljni ovogodišnjim programom i odazivom publike?

Moram priznati da sam vrlo zadovoljan odazivom križevačke publike s obzirom na to da su klasično-udaraljkaški koncerti publici dosta nepoznati i strani. No, upravo je i cilj ovakvih večeri upoznavanje naše publike s udaraljkaškim instrumentima, njihovim mugućnostima, originalnom glazbom pisanom za sve vrste udaraljki kao i raznim obradama popularne, filmske, folklorne i druge vrste glazbe. Ove godine, osim atraktivnih udaraljkaša iz Samobora, križevačka publika mogla je čuti vrlo zanimljiv i tehnički dosta zahtjevan solistički koncert mlade udaraljkašice Kaje Farszky te već standardni koncert naših najmlađih i nagrađivanih udaraljkaša iz glazbene škole. Već su krenule pripreme i pregovori za sljedeću godinu i moram priznati da program neće biti ništa manje atraktivan… No, o tome kada dođe vrijeme.

Diplomirali ste udaraljke na Muzičkoj akademiji u Zagrebu kod Igora Lešnika i Ivane Bilić, a još kao student ste s udaraljkaškim ansamblom “biNg bang” bili nagrađeni posebnom Rektorovom nagradom. Koji glazbenici, a posebno perkusionisti, su Vam bili uzor tada, odnosno danas?

Pa svakako najveći uzori su mi profesori koji su me naučili zanatu, no i pedagoškim i organizacijskim sposobnostima, jer kao što znate profesor Lešnik već godinama uspješno održava međunarodni festival udaraljkaša u Bjelovaru, a profesorica Bilić međunarodni marimbistički tjedan u Samoboru. Najveća želja oduvijek mi je bila upoznati jazz vibrafonistu Davea Samuelsa (dobitnik Grammyja, surađivao s Oscarom Petersonom, Patom Methenyem, Frankom Zappom, op.ur.) jer bendove Spyro Gyra i Caribbean Jazz Project slušam od srednjoškolskih dana. Inače, 2011. godine na IPEW festivalu u Bjelovaru Dave je bio gost, “biNg bang” prateći ansambl, a ja naprosto nisam mogao skinuti osmijeh s lica cijeli koncert. Rijetko tko ima priliku dijeliti pozornicu sa svojim uzorom i upoznati ga privatno i zbog toga su takvi trenuci nezaboravni. Glavna inspiracija danas su mi glazbenici poput Keitha Jarretta, Bobbyja McFerrina, Tommyja Emmanuela, Diane Krall te Richarda Bona koji uz izvrsno muziciranje znaju prenijeti iskrenu emociju i inspirativnu poruku.

Posebno je impresivna Vaša autorska skladba “Odiseja”, suita za mali komorni ansambl, zbor i udaraljkaša, koju ste u sklopu diplomskog koncerta 2011. izveli u zagrebačkom Teatru &TD te koncertnoj dvorani u Križevcima. Dodajmo još da je Vaša najnovija suradnja kao skladatelja s Hrvatskim pjevačkim društvom Kalnik iz Križevaca koji je ove godine na državnom natjecanju pjevačkih zborova u Novigradu Istarskom izveo Vašu autorsku kompoziciju “That’s the spirit” za zbor i udaraljkaša. Koliko je bilo zahtjevno iznijeti projekt poput “Odiseje” s više izvođača i glazbenih suradnika?

Vrlo zahtjevno, moram priznati. Projekt “Odiseja” se stvarao godinu dana i glavna ideja bila je spajanje više vrsta umjetnosti u jednu ideju – putovanje kroz folk, rock i multimediju. Htio sam standardni diplomski koncert/produkciju pretvoriti u multimedijalni doživljaj za što je velika dvorana Teatra &TD bila idealna jer je tehnički opremljena i ambijent je zaista poseban. Osim komornog sastava sudjelovao je zbor, dvije plesačice, video umjetnica, poseban čovjek za svjetlo, ukupno 26 umjetnika uz ogroman instrumentarij na pozornici s još većim tehničkim zahtjevima (projekcije, surround sustavi i dr.). Ideja je bila da se nakon diplome takav projekt prezentira po adekvatno opremljenim dvoranama u Hrvatskoj, ali su troškovi takvog projekta veliki i tehnički dosta zahtjevni. Tada sam i prvi puta ozbiljnije počeo skladati i bio je svakako izazov napisati kompoziciju za takav ansambl. No, bez obzira na organizacijsku i tehničku složenost projekta, kada netko izvodi i prenosi publici vaše glazbene ideje osjećaj je predivan i neponovljiv.

Do 2004. godine u križevačkoj glazbenoj školi udaraljkaški odjel nije postojao, a danas slovi kao jedan od instrumentalno najopremljenijih u Hrvatskoj. Kao utemeljitelju odjela i nastavniku udaraljki Vaši učenici od 2008. naovamo osvajaju najviše državne nagrade. Koji su Vam daljnji planovi s odjelom?

Što se tiče instrumentalne opremljenosti tu su u pitanju samo financijske mogućnosti. Naravno da je i promidžba bitna, no da bi udaraljkaški odjel funkcionirao, za opremu – instrumente – treba izdvojiti minimum 150.000 kuna i za to mogu zahvaliti ravnateljici škole, profesorici Branki Špoljar, koja od prvog dana podržava takvu ideju i podupire udaraljkašku aktivnost. Udaraljkaški odjel se trenutno priprema za državno natjecanje komornih sastava u prosincu u Opatiji, a troje mladih udaraljkaša se već pripremaju za solističko natjecanje na proljeće u Varaždinu. U pripremi je i projekt “Glazbena Odiseja” s još par križevačkih pedagoga kojim bi se na zabavan način uz kratku edukacijsku predstavu-radionicu obilazilo osnovne državne škole i vrtiće u okolici i prezentiralo glazbene stilove od početka do danas uz interaktivno sudjelovanje publike kroz poznate glazbene brojeve iz klasičnog, popularnog i filmskog opusa.

Ova je godina vrlo važna za križevačku glazbenu školu, radi se o čak 200. obljetnici organiziranog glazbenog obrazovanja u gradu. Koliko sami građani znaju o tome i kako percipiraju tu bitnu činjenicu iz križevačke povijesti?

Glazbena aktivnost u Križevcima je zaista dugog vijeka. Još od 1813., počevši od amaterskih sastava pa sve do danas kada imamo odlične sastave (gradski puhački orkestar, tamburaški orkestar, zbor HPD “Kalnik”) koji su već godinama pri samom vrhu na državnoj razini, što je veliki uspjeh za tako mali grad. Križevčani nisu svjesni koliko izvrsnih muzičara svake godine gostuje kod nas kroz manifestacije tipa Barokne večeri, POOHfest kao i Culture Shock, jer imam osjećaj da isti krug ljudi – mahom kulturnjaka – prisustvuje takvim koncertima. Publika je svakako glavni faktor kod takvih manifestacija jer ona daje feedback, motivaciju organizatorima i na kraju dalje razvija takve projekte.

Nastupavši po međunarodnim udaraljkaškim festivalima i natjecanjima proputovali ste svijet – od Slovenije, Mađarske, Poljske i Srbije preko Austrije, Švedske, Belgije i Francuske sve do Argentine, Urugvaja, Kine, Portorika i Koreje. Kakvi su dojmovi s tih putovanja i nastupa?

To su svakako najljepša sjećanja iz studentskih dana. Vidjeti načine rada u osnovnim školama u Sloveniji, po konzervatorijima u Francuskoj ili kod profesionalnih sastava u Švedskoj je neizmjerno iskustvo koje ti daje širu sliku udaraljkaške pedagogije. Sudjelovati na međunarodnim festivalima uz legende udaraljkaške scene kao što su John Beck, Ludwig Albert, Emanuel Sejourne, te sastave Kraumata, Studio Percussion Graz i mnoge druge je fenomenalno iskustvo koje te uči profesionalnom pristupu na pozornici, ali i okolo nje (organizacija, promidžba) te prednostima i manama solističkog načina života. Sudjelovanje na Europskom muzičkom festivalu u Neerpeltu (Belgija) među 90-ak sastava i pohvala žirija (Suma cum laude) s maksimalnim brojem bodova uči disciplini uz razvijanje istančanih muzičkih sposobnosti komornog muziciranja. Dakle, sve u svemu neizmjerno životno iskustvo.

Povremeni ste član orkestra HNK u Zagrebu, Splitu i Rijeci, surađivali ste sa Simfonijskim orkestrom HRT-a, Zagrebačkom filharmonijom, Zagrebačkim solistima. Također nastupali ste s estradnim umjetnicima kao što su Maja Vučić, Žanamari Lalić, Ivan Jelić i Kopito bendom. Kakva je suradnja s Jelenom Radan, s kojom ste prije godinu dana humanitarno nastupili za križevačku akciju “Petaka za đaka”?

Velika mi je čast surađivati s domaćim odličnim muzičarima kao što su Jelena Radan i cijeli bend – Miroslav Navračić, Emil Gabrić, Ivan Gazibara i Tomi Novak. Ta priča, kako to Jelena voli zvati, rodila se prije par godina i uspješno je prezentirana 24. listopada u Tvornici na predstavljanju albuma pod imenom “Voyage”. Svatko od nas u njemu donosi dio svojeg specifičnog svijeta i daje začin tom pop-folk izričaju i u tome leži najveća draž. Moram najaviti da je i treći album otočkog pop-rock benda Kopito pri kraju i da svi jedva čekamo njegov izlazak.

U petak 8. studenog u Klubu kulture ćete održati koncert sa sastavom BJUZ (Bilo jednom u Zagrebu), koji od prošle godine nastupa kao trio. Je li vas križevačka publika već čula, odnosno kakav repertoar može očekivati?

BJUZ jedva čeka svoj cjelovečernji koncert u Križevcima. Zadnji puta smo nastupili u sklopu humanitarne akcije “Petaka za đaka” prije pet godina. Od tada se sastav prorijedio i počeo je svirati makedonske narodne pjesme u rock trio aranžmanu budući da makedonska nepravilna ritmika predstavlja neku vrstu izazova svakom glazbeniku. Tako da na repertoaru, osim autorskih pjesama, možete čuti i par pjesama poznate makedonske grupe Leb i sol kao i dio programa poznatog makedonskog gitarista Vlatka Stefanovskog. Ovom prilikom pozivam sve ljubitelje makedonskog folklora na koncert u Klub kulture u petak 8.11. Ulaz je slobodan.