In Memoriam Zlatko Kopsa: Zlatni dečko i pajdaš, koji ponovno juri na svom romobilu

Iznenada je, u 67. godini života, u Varaždinu, umro Zlatko Kopsa, umirovljeni hrvatski diplomat, nekadašnji križevački novinar i sportski djelatnik. Pogreb je u subotu 16. studenoga u 13 sati, na Gradskom groblju u Križevcima. Još kao student  Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu bio je  sedamdesetih godina suradnik  Radio Križevaca, pa je tako bio i prvi  reporter  u izravnom križevačkom  radijskom prijenosu, s otvorenja  ceste  Križevci-Kalnik. Bio je  i ostao privržen kulturi i sportu. Pjevao je u mješovitom zboru  Hrvatskog pjevačkog društva Kalnik sudjelujući na prvim spelancijama po štatutima. Svoje  zanimanje za sport kao jedan od utemeljitelja Atletskog kluba u Križevcima i slavne Družbe atletskih jazavaca iz Ratarske šume, Zlatko je prenosio na stranicama Sportskih novosti. Kao  član uredništva sudjelovao je  u izdavanju knjige o kronologiji atletskog kluba u Križevcima u povodu 40. obljetnice  kluba 2004., u izdanju Udruge P.O.I.N.T. Zahvaljujući Zlatku i njegovu starijem bratu Željku, križevački sport  i sportaši dobi(va)li su zasluženo mjesto u zagrebačkim  medijima. No, novinarsku karijeru Zlatko je zamijenio diplomatskom, kao prvi školovani križevački diplomat, provodeći na dužnosti konzula i generalnog konzula SFRJ u Njemačkoj, te generalnog konzula Republike Hrvatske u Beču. Kao dužnosnik posredovao je u prikupljanju i slanju humanitrane pomoći u Hrvatsku. Povratkom u rodni grad Križevce, uz posao stručnjaka za njemačko govorno područje Zlatko se uključio u Turističku  zajednicu, pridruživši se skupini glumaca volontera u izvedbi spelancije po križevačkim štatutima na  Križevačkom velikom spravišču, od 2007. do ove godine. Nimalo slučajno, jer kao veliki križevački domoljub imao je upravo genetski osjećaj za promicanje tradicijskih vrijednosti i kulture našega grada i cijeloga križevačkog kraja. Ostao je vjeran križevačkim sportskim klubovima, posebno nogometu i duboko je proživljavao posljednje neuspjehe svoga kluba. Ostat će nam u uspomeni kao istinski prijatelj, pravi stari pajdaš, notarijuš kak se šika i patri, no skroman, samozatajan i nadasve duhovit čovjek koji je ulijevao povjerenje, šireći oko sebe optimizam i pozitivne vibracije, rugajući se krizi, i materijalnoj i mentalnoj.

Kad danas vrtim unazad imaginarni film o Križevcima, o gradu i njegovim nekadašnjim stanovnicima, koji se sve više sele u onaj podzemni grad mrtvih duša, u očekivanju nove zore globalnog Uskrsa, prisjećam se Zlatka dječaka kako na svom romobilu s gumenim kotačima, poput vjetra juri križevačkim ulicama, na zaprepaštenje starijih i divljenje mladih.
I ako se jednoga dana bude snimao križevački Amarcord, Zlatko Kopsa bi u njemu trebao dobiti svoju zapaženu protagonističku ulogu. Dotad upućujem mu posljednji pozdrav i zahvalnost za prijateljstvo, dobrotu, savjete i viceve, uime prijatelja iz nekadašnje družbe atletičara iz Ratarske šume, uime kolega novinara i sudionika spelancije Križevačkoga velikog spravišča.