Ja, Hrvat
Zašto je kul kad u američkim filmovima vidimo da se iznad ulaza u lijepo uređenu, drvenu kuću vijori američka zastava, a kada se ista takva situacija dogodi u našoj domovini, onda su osobe koje su izvjesile zastavu podložne kritici da su desničari, „Veliki Hrvati“, hadezeovci, čak i ustaše. Ne kažem da sam u posljednje vrijeme vidio tako nešto, ili da bi mi to bilo nešto posebno drago, ali i da jesam – zašto bi tako nešto bilo neobično, čudno, pa čak i nepoželjno u očima drugih?
Znate zašto? Zato što je otvoreno iskazivanje domoljublja u našoj državi još uvijek idealan način da se sakrije primitivizam, netrpeljivost, mržnja i kriminal, pa je nekim ljudima sumnjivo čim osjete domoljubnu vibru. Znaju što bi se iza toga moglo kriti. Mnogi ljudi koji se ponose svojom državom, svojim obiteljima i načelima, srame se to isticati, zaobilaze teme domoljublja (i politike!) jer su simbole njhovog identiteta i zajedništva preuzeli negativni likovi koji su ih iskoristili za vlastite političke ciljeve. Žalosno je da se ljudi srame zapjevati neku tradicionalnu domoljubnu pjesmu, kako ljudi oko njih ne bi pomislili da su simpatizeri desničarstva i fašizma. A sve zato jer te iste pjesme masovno zlorabe i upotrebljavaju svi oni sumnjivi likovi s ustaškim znakovima na jaknama, kukastim križevima, HOS zakrpama, dinamovim grbom i dr., pa onda njihovi predvodnici, politički idoli i drugi.
Razne autohtone, šahovničarske, patriotske i ine organizacije hvale se hrvatskom tradicijom, hrvatskim korijenima, genima kamenim, vjerom u Boga i poštenjem. A što je to autohtono hrvatsko? Koja je to naša tradicija? Gdje su naši korijeni? Vjera?
Došli smo na granice bivših rimskih provincija u 7. stoljeću kao pogani, stepska horda, narod u pokretu, blatnjavi višebošci i barbari. Slavensko srce nije grijao topli mediteranski kamen. Nikakva poetična lapidarnost i hvale vrijedni geni kameni nisu oplemenjivali hrvatsku krv. Ako se tamo išta i dalo napipati, onda je to bio mulj stepskih močvara i miris suhe trave. Kao što to u „Mediteranskom brevijaru“ prenosi P. Matvejević: „…ni hrvatska toponimija ni zemljopisna nomenklatura ne mogu potvrditi da su Hrvati posve ovladali morem, (…), življenjem na moru i od mora.“. I to nije sve. Ne samo da smo bili uljezi u novom krajoliku, nego su nas i novi susjedi doživljavali kao otpad, šljam, roblje. Engleski „slaves“ i njemački „Sklaven“ dolaze od franačkog naziva za nas, slavene.
Iz tog smo razloga, da bi se umilili karolinzima i ostalim „zapadnjacima“, uzeli i novu vjeru – kršćanstvo. Nismo bili očarani „Rječju Božjom“ i „Dobrom vijesti“, pa smo otvorili svoja srca Kristu. Ne. Kratko i jasno, bili smo pokršteni dekretom hrvatskog kneza nakon 200-tinjak godina života u novoj domovini, da bi dokazali da nismo Huni i Avari, da nismo azijatski šljam i razbojnici. Po prvi smo puta poljubili guzicu dobrohotne majke Europe! Spakirali smo kumire Peruna, Velesa i ostalih bogova i bacili ih u kontejner, a na starim slavenskim svetištima sagradili smo kršćanske kapele i crkve. Arheološka iskapanja pokazuju da ispod brojnih hrvatskih bogomolja i svetišta postoje tragovi drevnih zemljanih radova i ostaci poganskih krugova (npr. crkvice podno Medvednice i širom Prigorja).
Zanimljivo je da u tim istim patriotskim, desničarskim krugovima riječ „slaven“ i nije najomiljenija. Još ako se spomene u kontekstu „južnih slavena“, eh, onda tek nastane sranje. Hrvat je, naime, slaven porijeklom, od toga se ne može pobjeći, ali bolje da se to ne spominje puno. Prosječni domoljub će lakše podnijeti da ga se nazove ustašom (još će se i simpatično nasmijati, priprijetiti prstom, kao, „samo ti podjebavaj, hehe!“), nego da ga se nazove slavenom. A opet zato što je jedna ideologija, ovoga puta lijeva (to zapravo i smeta domoljube i desničare), nadebelo koristila tu riječ kako bi identificirala novostvorenu SFRJ nakon 2. svj. rata – „…a Goti mi nismo, slavenstva smo drevnoga čest.“.
Odbacili smo staro ruho stepskih goniča stada i nabacili novo, finu tuniku europske zapadno-orijentirane gospode, pa ipak, koliko smo tom kulturalnom likantropijom profitirali, moglo bi se polemizirati u nedogled. Jedno je sigurno. Promijenili smo samo ruho, jer ćud je ostala ista.
Postovanje Hrvatski potomci, ma gdje u svijetu bili!!!
Pise tam negdje u knjigi starijoj od mene da NE recitiram nego onak
pausalno kak se svaki duuugacki put pocme s prvim jednim korakom.
Kak sam vec napisal u prijasnjoj postavki a koja mi je zgledala kak komad kamena kaj smo metali pod kotac.
Tak je sve stalo o ljudima kaj su pod licnim nazivom “Ja, Hrvat”.
Hvala gosponu DOTEPENCU (KO I JA) “Rade Milosavljević”, pa je potocic bistre vodice opet pocel teci.
A bas nam-vam i vasima, po mojim skromnim misljenjima je mnogo potreban.
Gledal sam na TVu, nekaj o potresu u Novom Zelandu koji je opisioval u detalje kak su temelji kuca popucali i propali u mulj.
Kad se je gradilo izgledalo je kao solidni temelji.
Pisac je napisao NOVEL o posljedicama solidnih ili, temelja u nasim licnim kracim ili duzim povjesnim dodirima familije.
Zgrade su propale posto dublje u temelju je bio MULJ.
Kad je potres zdrmao duboki temelj sve se petvorilo u mulj ispod zgrada.
E’ sad cemu ovo opisavanje?
Pa pise takoder u nkakovoj prilicno vaznoj i staroj knigi da su POVJEST, kameni temeljci jedne drustvene zajednice.
Pa tak po mojim sedamdeset i dvije godine posmatranju, ka su se
neki mnogo trudili na poslu disinformacije, kak bi nam zaslijepili okeke o poznavanju osobe kaj bi se zvala “Ja, Hrvat”.
Sad malkac o onome kaj smo i kakovi SLAVENI?
Po mojem skromnom djelomicnom poznavanju svijetske povjesti,
pak mislim da sam negdije (opet velika stara knjiga) cital kak su u ovim predjelima svijeta zivjeli ljudi za vrijeme selidbe Slavena na nase
krajeve i ognjisca nasih predaka.
Kanj NE?
Pa tak na kraju ak bi zeljeli napravit dober posel vizavi gradnje i izgradnje MAME NAM HRVATSKE, moramo prvo znat nase duboke fundamente i podzidavanje kak bi nam DOM, Domovina dobro stajala
na ramenima potomaka svih nasih predaka ma od kud njihovi izvori bili.
UPS!!!
Moram pazit na onaj stakleni plafon…. 🙂
Kaj ne? 🙂
Lijepi vam dan zelim svima Hrvatske Sestre i Braco, ma gdje u svijetu bili!!!
frank
S’ dozvolom, mali poklon;
E’ moj brate Hrvatski!
E’ moj brate Hrvatski
Sto ces u domovini ostati
Dok cu ja svijetom lutati
U srcu cu te sobom nositi
Kad me potope oceana valovi
Kad me sruse s neba avijoni
Kad me nestane u beskrajnoj pustinji
Kad me pokopaju u nepoznatoj tudini
Podi na groblje staraca
Ponesi im cvijeca s livada
Koje je nasa djecja noga gazila
Sjecanja sto dolaze iz djetinjstva
Bogu se za njih pomoli
Zamoli mi Tatu da oprosti
Za grube rijeci ak’ smo ih imali
Zamoli mi Mamu da me ne zali
Srusili se svi pusti mostovi
Sto su me u tudi i dalek svijet prenesli
Nemogu se doma vratiti
Puce mi srce od zalosti
Reci mi dragi brate reci mi
Dali jos sumom ptice pjevaju
Vocke slatke darove radaju
Zvijezde po nebu nocu blistaju
Sjeti se nekad proslosti
Djetinjstva i nase djecje radosti
Neka te Bog cuva u Domovini
Moj dragi Brate Hrvatski
© Frank Tot-Koren Bomaderry AU 12 Lipanj 2003
Bilogorsko Cvijece Uvenuti Nece!
Ni posle više od 20 godina od odlaska iz Križevaca, ja ne mogu zaboraviti toliko dragih ljudi, koje i danas volim. Naravno, svi ljudi ne mogu biti dobri, i kod njih ima ponečeg lošeg, kao i što kod loših ima nečeg dobrog. Ali, da se vratimo na stvar ove teme. Ja sam tamo upoznao skromne, vredne, poštene i tolerantne ljude, tamo se oženio i tamo mi se rodilo dvoje dece, govorio sam kajkavski kak se spada, pisao svašta, među prvima o antifašizmu, načeo temu o unijaćenju, pisao teme o istoriji Srba u tom kraju, o falsifikatima i lažima u nekim knjigama itd., ali (pročitajte malo bolje!) bio sam možda prvi Srbin koji je priznao novu državu! A onda su tu došli neki ljudi sa strane i njih su se više bojali Hrvati nego ja. Nisam bilo ničega zbog čega bih se bojao. Iako pomalo lajav, ja sam krajnje miroljubiv, što mi nije pomoglo zbog nekih mojih stavova. Digao sam svoj glas protiv šovinizma, osećao sam se stvarno ugroženim i morao otići. A kad su oni koji su tamo dolazili i manje više otišli, ja sam došao da ponovo vidm svoje prijatelje (i rodbinu). No, i (tada) posle 17 godina, nekima je moja neznatnost zasmetala. Pa su i lagali na moj račun. Spreman sam da svaku svoju tezu obrazložim javno, pa i one izrečene kao odgovor na uvrede. Mrzitelji su opterećeni time i ta mržnja samo njima nanosi štetu, a oni o tome nemaju pojma.
Pitanje autoru: Zašto toliko pljuvanja po Hrvatima i Hrvatskoj?
Postovanje HRVATI u Hrvatskoj i sirom svjeta.
Djelomicno se slazem s’ svima gore, malkac.
Kao uvjek od sedmog vjeka (stvar koju bi se trebalo proceprkat s’ mnogo dubljim vilama prek mnogo finijeg filtrra), svako ZASTO, ima zato.
Jedno veoma vazno vizavi HRVATA van granica lijepe nase.
U zadnih pola vjeka ja mogu potvrdit da iz mojeg licnog iskustva HRVATI su vrijedni, sposobni, posteni, gostoprimiljivi ljudi na koje bi se Majka Hrvatska mogla – morala biti ponosna.
Kaze se da kad bi HRVATI SVIJETA nestali prek noci, svijetska industrijska masina bi se zakocila i stala.
Kaze se da su HRVATI mast sto podmazuje osovine inustrije svijeta.
Po mojem gledajuc i shvacanju problemi i razlogi sto se hrvatski gradani srame primati posla politickog rukovodstva korjenje je u onom vremenu i situaciji vizavi nasih predaka i Evropske gospode a to su vremena “SELJACKE BUNE”.
Moj najveci Hrvatski heroj je Matija Gubec.
Da vas podsjetim na psihologiju covjeka u novo doba INUSTRIJSKE REVOLUCIJE,
Primjer:
Cirkus od buha i plafona od stakla.
Za one kojima mozda nije poznato:
Ako se uzme muska i zenska BUHA, vinska casa, malo piljevina te ubaciti i malo mokrace.
Na casu se stavi poklopac od stakla.
Buhe budu probale skocit van iz njihove drustvene situacije ali kad skoce malo vislje uvjek ce si udatit glavu na stakleni plafon
Tako s vremenom BUHE ce skakati samo toliko da si NE udare glavu.
S vremenom se staklo moze maknuti posto i djeca orginalnih je bila naucena od roditelja da skacu samo odredenu visinu.
Zar nije hrvatska povjest puna dogadaja gdje su oni koji su skocili malkac vislje, izgubili GLAVU?
Tak sad i ja se moram pridrzavat tih pravila kak se i meni nebi kaj takvog dogodilo, ha… 🙂
Lijepi vam Dan zelim svima
frank
Dobar posao,sve pohvale!
Mi smo,izgleda,najbolji kad vidimo kritiku na svoj račun,odmah se pitamo”jebate,jel smo stvarno takvi i dali se to fakat događa kod nas?”
Normalno da smo otišli u klinac kad su nam mediji skoro 20. godina punili glave da smo mi superiorni,obrazovani i savršeni a to sve da bi se gledali pred ogledalom diveći se sami sebi dok su najveći hrvati od svih hrvata pljačkali,otimali i uništavali sve što je bilo narodno.
Mislim da je naše pretke pokopalo to što su se dali pokrstiti na vjeru koja nije baš neka prosperitetna vodilja a da jabuka ne pada daleko od stabla smo i mi nedavno dokazali po iljaditi put kad smo se priklonili NATO savezu i EUniji……
tekst drito u sridu…rečenica koja je rezime svega: “Mnogi ljudi koji se ponose svojom državom, svojim obiteljima i načelima, srame se to isticati, zaobilaze teme domoljublja (i politike!) jer su simbole njhovog identiteta i zajedništva preuzeli negativni likovi koji su ih iskoristili za vlastite političke ciljeve.”…i to je to
Ako vas ne vrijeda da vas netko naziva smecem, bez obzira na kontekst, za mene je to i kao osobu-pojedinca i kao gradanina RH i kao pripadnika naroda, bez obzira kojega, iako se ja osobno
izjasnjavam Hrvatom. Istovremeno sam vrlo ponosan sto pripadam skupini naroda koja je civilizacijski odredena prostorom b(Europom) i
krscanstvom, nisam prakticni vjernik, ali sam
odgajan kao i svi europljani u krscanskom duhu i
tradiciji. Dakle pripadnost naciji prvenstveno je socioloska kategorija, preporucam procitati “Sociologija” Rudi Supek Skolska knjiga 1963. str. 80-101
Sa vasim isticanjem drzavne (ne zastave nacije-
to nije isto zar ne) apsolutno se slazem ali
preporucam ipak postivanje zakona o grbu i zastavi RH koji regulira upot
bu drzavnih simbola.
Na kraju ipak ne vidim razloga za nesto ostriju retoriku i polemiku. Svatko ima pravo na svoje misljenje.
Ovime bih svaku dalju polemiku zavrsio.
Hvala.
Slažem se s tobom, borio sam se za Hrvatsku, za one države bio sam antiprotivan i tražio demokraciju,,,,ni u ono vrijeme se nismo baš razmahali zastavama, ipak mislim da Domovinski rat i ovaj mali isječak naše povijesti u kojoj smo stekli Državu i netom vrlo brzo pristupili drugoj, nisu bili dovoljni za razvoj navika koje je su amerikanci stjecalli 300-tinjak godina, koliko su samo pobjeda morali izvojevati, na koliko su samo mjesta zaboli svoj barjak tamo kod sebe, ali i posvud u svijet, pa i na mjesecu, kako je sve krenulo bojim se da nećemo imati tu priliku, a možda i bolje, dosta nam je ratova, a možda će nam biti dovoljno da se ispucamo na sportskim terenima, bilo bi kud i kamo bolje da se ramašemo sa zastavama nego da podižemo ruku u onaj inkriminirani pozdrav!
Molim prosvjetljenje. Kojoj je to drugoj
drzavi Hrvatska netom i brzo pristupila?
kolko sam ja skužil, radi se o uniji zemalja gdje smo tek komadić smeća među velikima. Nit smo baš željeli nit smo sposobni biti unutar unije, ali bitno je da u slučaju referenduma o razdruživanju vrijede drugačija pravila od ujedinjavanja.
To ipak nije odgovor na pitanje sa kojom smo se to drzavom udruzili. Pitanje clanstva u EU ipak nije udruzivanje sa drugom drzavom, jer to EU nije. Vase misljenje da smo ovdje smece vrlo je uvredljivo i za gradane, naciju i drzavu. U clanku se pak trazi da se ponasamo upravo suprotno vasem stavu, iako pitanje odnosa prema drzavi u SAD-u i Hrvatskoj. Tamo se isticanjem zastave odaje pocast drzavi, bez obzira kojoj naciji pripadate, dakle u prvom planu je gradanin a kod nas u Hrvatskoj jos uvijek je to iskaz nacionalne pripadnosti.
Koji to dio je uvredljiv, tj za koji dio građana, nacije i države je uvredljiv dio oko smeća, odgovorite mi samo na pitanje (podatke imate u službenoj verziji) koji postotak građana je izašao na referendum o udruživanju u EU a nakon toga koji postotak je glasovao za ulazak u uniju. Kaj mislite da oni koji nisu izašli na refrendum to nisu učinili zbog toga što im je stalo do unije ili zbog toga što za smeće nisu željeli trošiti niti svoje vrijeme. A unutar unije smo smeće i gospodarski i financijski a i predstavnicima… demantirajte me…
A hrvatsku zastavu ću uvijek isticati, bilo za vrijeme blagdana, bilo da mi je rođendan, bilo da me uhvati nostalgija ili kaj drugoga. Btw tak mi je svejedno kaj o tome misle moji susjedi bez obzira koje nacije bili ili kaj o meni govore iza mojih leđa jer to je ipak njihov a ne moj problem.
Gdje ti živiš!
Ovo gdje ti živiš, bilo je upućeno Juri, s poštovanjem!
Za g. Stojana Mičevića
Ipak moram odgovoriti.
Živim u: Prostorno određenje: Križevci, Republika Hrvatska, Europa, pobliže Srednja,
Vrijeme: početak 21. stoljeća.
Mislim da ove dvije odrednice određuju i definiraju sve elemente mojih stavova i mišljenja.
S Poštovanjem
P.S. Vama bih preporučio također da počnete živjeti u sadašnjem vremenu sa pogledom u budućnost.
Jel slobodno ovo ukradem i c/p na drugo mjesto
@presvetli: Autor se složio, a i redakcija, uz molbu da navedete autorovo ime (Ivan Ivanović) i izvor: devel.krizevci.info. Hvala!