Aneksija Donjeg Cubinca

Dok svijet strepi kamo će Kim Jong-un okrenuti lansirne rampe ili kada će Putin anektirati polovicu Europe, tu pored nas, na kućnom pragu, u Cubincu, na pomolu je sukob jednako opasan za svjetski red i mir.

S obje strane nabujale Glogovnice gomila se ljudstvo i oružje. Most, koji je to pitoreskno prigradsko naselje spajao s prijestolnicom, u munjevitoj diverzantskoj akciji pod okriljem mraka srušen je u dno kanjona (optimisti bi rekli “dignut je u zrak”). Komunikacija Cubinec-Križevci od tada je u potpunom prekidu. Odvojene su obitelji i prijatelji, zaposlenici ne idu na posao, a djeca u školu. Mjesni odbor zasjeda danonoćno, zalihe hrane i vode su na izmaku, a telekomunikacijske i ine veze svedene su na dimne signale, što je nedvojbeni dokaz da u Cubincu netko loži vatru. Provizorni drveni most, koji je sklepan ovih dana, služi samo za snabdijevanje, lijekovima, dječjom hranom, kruhom, mlijekom u prahu i Križevačkom graševinom. Gradonačelnik za kojega Gornjecubinčani tvrde da podržava, financira i naoružava separatiste, predložio je da se hitno uspostavi zračni most i da se snabdijevanje njemu odanog djela Cubinca hranom i oružjem vrši iz zraka. Desetljećima prešućivan problem, koji je eskalirao ovih dana, je u tome što je u Gornjem Cubincu stanovništvo etnički čisto – svi su Cubinčani-Hrvati, a u Donjem su pak u većini Hrvati-Cubinčani.

Ta nepremostiva razlika i činjenica da je Donji Cubinec bogatiji – leži na ogromnim nalazištima nafte, (najviše u rezervoarima automobila, traktora i kosilica) i plina (u plinskim bocama) od Gornjeg (koji je ruralni kraj u čijim štalama još uvijek muču krave) – uzrok je izbijanja nesuglasica u naselju i mjesnom odboru. Stanovništvo Gornjeg Cubinca noću ne izlazi iz svojih kuća u strahu od odmazde gerilaca iz Donjeg Cubinca, a Donjecubinčani su na vrh sive zgrade Mlinara postavili snajperiste koji su spremni na svakog sumnjivica prosuti brašno iz zaostalih zaliha zaboravljene tvornice kruha.

Vladu, koja stoluje u vatrogasnom domu zvanom “Blue Max”, čini mjesni odbor u kojem su po nacionalnom ključu zastupljeni predstavnici Donjeg i Gornjeg Cubinca i surađuju kao rogovi u vreći. Antagonizmi su se desetljećima gurali pod tepih, ali činom rušenja mosta sukob je u svoj svojoj žestini isplivao na površinu. I kao to obično biva, dok se dvojica svađaju netko treći profitira, okupatorske aspiracije vlade iz Zakmardijeve prema teritoriju Donjeg Cubinca, s neskrivenom ambicijama da ih privede bliže glasačkoj kutiji HSS-a, samo su dolijevanje ulja na vatru u kojoj će jedine žrtve biti i Donji i Gornji Cubinec. Na žurno provedenom “referendumu” (što je pomalo čudno s obzirom na broj glasača kojih je po zadnjem popisu bilo čak 464), njih 106 iz Donjeg Cubinca je glasalo za pripojenje Križevcima, ili točnije mjesnoj zajednici Donji Grad, i time je činu aneksije dan legitimitet.

Povijest govori da Cubinec nikad nije bio u žiži interesa gradske vlasi, opozicije, Boga ni vraga. Sve što je napravljeno plod je sloge, rada i sredstava samih stanovnika naselja. Naivci vjeruju da će se u ovom naglom obratu gradske vlade stvari promijeniti i da će naselje dobiti cestu, pješačku stazu, srediti okoliš, dobiti autobusne veze, stajalište i drugo, a oni trezveni znaju da se iza svega krije još jedna vulgarna borba za glasove.

U Cubincu ključa i samo je pitanje kad će neki nervozan, do zuba naoružani pojedinac s lijeve ili desne obale izgubiti živce i ispaliti prvi metak. Kako je od davnina poznato da su Cubinčanci  ratoborni ljudi, skloni sukobima i obračunima (još živi legenda kada su ujedinjeni, nezadovoljni arbitražom, premlatili suca na jednoj nogometnoj utakmici), sukob bi mogao eskalirati svakog trena s nesagledivim posljedicama za mir u svijetu i gladne u Cubincu.

Kako su pred vratima još jedni izbori u kojima vlada u Guberniji želi promijeniti odnos snaga u izbornom loncu u mjesnoj jedinici Donji grad, lako je moguće da preko noći Gubernator proglasi aneksiju Donjeg Cubinca i oženi ih s mjesnom zajednicom Donji grad (usput rečeno, čije stanovništvo nitko ne pita za mišljenje) a onda se okrene sebi i svojima, a Cubinec Donji i Gornji, u svoj svojoj nemoći, zapuštenosti, neslozi i zaboravu, ostavi Cubinčanima do – sljedećih izbora.