Čovjek bez lica
Masha Gessen, rusko-američka novinarka i urednica magazina Snob, u knjizi pod naslovom „Putin, čovjek bez lica“ opisuje rusku političku zbilju u zadnjem desetljeću prošlog i prvoj deceniji 21. stoljeća. U jezivom štivu koje se čita kao triler (morate uzimati pauzu i otvoriti prozore da uzmete kisika, da bi mogli čitati dalje, a da vam ne pozli), na 270 stranica autorica opisuje odlazak onemoćalog Borisa Jeljcina i „obitelji“ s trona te instaliranje malog bezličnog marginalca, niskorangiranog agenta KGB-a na mjesto prvog čovjeka Rusije. U pogovoru izdavač dodaje opasku:
„Ovo je užasavajuća i potresna priča o tome kako je ovaj bezlični čovjek u nekoliko godina uklonio gotovo sve što se našlo na putu njegovoj neobuzdanoj kontroli. Ušutkan je svaki glas koji mu se suprostavio. Politički suparnici i kritičari završavali su ili u progonstvu ili na groblju, a on je uspio usmjeriti svoj put prema apsolutnoj – apsolutističkoj i apsolutno korumpiranoj – vlasti.“
Knjigu, događaje, činjenice, zaključke i pouke iznesene u knjizi ostavljam po strani, na promišljanje eventualnim čitateljima, a ja se vraćam asocijacijama i sličnošću nama bliskijim likom (i likovima) te izvjesnoj, našoj sudbini u šapama lokalnog oksimorona. Kako s njim i sličnim nema smisla pregovarati, još manje razgovarati, obraćam se onima koji bi u ime nas građana, koji drugačije mislimo i govorimo, trebali demontirati lokalnu strahovladu, podrezati krakove lokalne kriminalne hobotnice te ih na sljedećim izborima podastrijeti biračima.
Otvoreno pismo (križevačkoj) opoziciji
Gledao sam vas i slušao noćas na vašoj tiskovnoj konferenciji i kažem vam – umoran sam od vas, vaših karmina, vaših podjela, vaših prebjega, brakova iz interesa, od vaših pisama i pisamaca, vaših polemika, vaših demantija, pozivanja na pravdu i istinu koja je, kao, zapisana negdje u zvijezdama i samo čeka da je sam Svevišnji jednoga dana sa zvjezdanom prašinom spusti nad grad, pa da vi likujete u spoznaji da je, eto, Bog na vašoj strani, a birači vas ne razumiju.
Umoran sam od vas jer ste me još jednom uvjerili da ne umijete razlučiti važno od perifernog, zakon i zakonodavstvo od dnevne politike, još manje umijete biti licemjeri, manipulatori, demagozi, ne znate lagati (ni reći istinu), otimati tuđi trud (ni dokazati svoj), odricati se svojih zabluda i da nikada nećete biti ni do koljena onima koji to znaju i sustavno rade, veličajući sebe, zataškavajući vlastite krivice i ocrnjujući vas, usput trošeći vaš i naš novac. Ova komedija sa skorim izborima za EU parlament i vijeća mjesnih odbora te nedavna farsa s mostom u Cubincu u kojoj ste (rekli ste mi u oči, pohvalili ste se) vi založili svoje ime, poziciju i stranku samo potvrđuje vašu političku nepismenost. Vi ste „intervenirali“, vi ste „zvali, pisali, moljakali, a on je poentirao i sebi pripisao zaslugu za onaj jadan improvizirani most“. Ako ste mi i rekli istinu, ako je sanacija mosta vaša zasluga, to ne mijenja moj stav o vama jer ni u tom trenutku, u kojem je drugi sebi pripisao vaše zasluge, niste smogli snage podastrijeti činjenice: tko, gdje, kada, s kime je „gradio most“, istrčati na ulicu i viknuti „Držite lažova!“. Danas sam vas slušao kako plačete jer vas je Hrg opet preveslao. Umjesto da jasno kažete da izvrće izborni zakon, ali i da opet manipulira gradskim vijećem, to nazivate „greškom“ u tumačenju izbornog zakona! Uostalom, gospodo, ako je u pitanju kršenje izbornog zakona, čemu vaša briga, zna se tko u ovoj državi brine i štiti zakone. Vaše je samo da na kršenje zakona argumentirano upozorite Državno izborno povjerenstvo i čekate. Koga se vraga uopće javljate sa svojim cmizdravim, jalovim molitvama, svojom melankolijom koja me je, i koja je nas građane, umorila. Shvatite jednom notornu istinu, a ta je: Ako se borite, nadmećete s protivnikom koji puca iz topova, nikada, ali baš nikada nećete pobijediti gađajući ga svojim praćkama. Vi to, bjelodano je, ne shvaćate, ne razumijete, ne vidite. I onda se čudite što vođa i klan pored vas prolaze, marširaju kao da vas nema. Sudbina grada i vaša sudbina, kao i sudbina vaše i naše djece u rukama je lokalnog manipulatora. Zar ne shvaćate da s vama kao opozicijom mi, koji drugačije mislimo, uskoro nećemo smjeti hodati gradom, govoriti, kupiti kruh i mlijeko u gradu, i da će nam i za to trebati dozvola iz poglavarstva.
Umjesto otvorene, ako treba i grube igre, vi se premišljate, ogovarate po ćoškovima i šankovima u stilu uvrijeđenih milostiva i plačete nad sudbinom grada. Umoran sam od vas, opozicije križevačke, jer ste jalovi, jer ste kukavice, sitni kalkulanti koji, očito je, samo žele opstati i živjeti od sitne sinekure. Uz vas ova će vlast vladati gradom četrdeset godina i grad vratiti u prvobitnu zajednicu, a žrtve ćete biti vi, vaša djeca i vaši unuci.
Umoran sam od vas i moram vam priznati da mi je lakše čuti, čitati njegove laži nego vašu istinu. Gradska je vlast lažljiva, puna arogantnih poltrona i bezličnih ulizica, ali za vas i takvi, ovi iz Zakmardijeve, političari su od formata, a Hrg je za vas Staljin, Tito i Putin u jednome. Već vas čujem kako cvilite i nudite mi finoću, kako nećete prodati svoju dušu vragu, kako niste od takvih niti satkani, da nikada takvi nećete biti, jer ste drugačiji i po cijenu statusa vječitih gubitnika. Da, pitam vas na kraju: zašto ste ulazili u politiku, tko vas je prisiljavao? Tko vam je rekao da vas u političkoj areni čeka poštenje, rad odgovornost i fair play? Da je ovdje skandinavska uljuđena politika u kojoj se stranke i pojedinci nadmeću argumentima. U kojem to svijetu, u kojoj državi i u kojem vi to gradu živite, vi iz opozicije? Ili stvarno mislite da ste u Skandinaviji? Što se mene tiče ‘odite svi lijepo u – Švedsku, da se iz proračuna ne troše novci za izbore i da Hrg u miru i stranačkoj idili može režirati izbore, kršiti izborne zakone ili okupirati Cubinec, Krim ili Kamčatku… svejedno.
Jednoga dana neka nova Masha napisati će jezivu knjigu svjedočanstva o našem gradu i ovom vremenu. Oni koji je budu čitali morati će otvarati prozore da dođu do zraka. I optuživati će i prezirati vas iz opozicije jednako kako i Hrga. Vjerujte mi.
…svi i sve političke opcije koje su vodile ovaj grad pokazale su se kao totalni promašaj!jedino znanje što su pokazali je neviđeni grabež i pljačka građana ovog kraja…od zapošljavanja bližih i daljnjih rodjaka do neviđene korupcije unutar sinekura…običnom čovjeku se bljuje kad to vidi…koliko vidim nitko ne čini se ništa da se to promjeni a i neće se dogoditi, bar ne u bližoj budućnosti.
sami pogled na sve te njuške koje vode ovaj grad govori više od riječi!!
kak se ono veli;use,nase i podase.
živjeli vi nama sto godina!!
Petre, oporba o kojoj pišeš je stvorila Branka Hrga, moglo bi se reći baš svi glavom i bradom od Vukovića do Bašića, što se tiće lokalne politike, ako ju možemo uopće nazvati politikom, a što se tiće nacionalne politike, eh tu ćeš kad, tad shvatiti da je Pašalić bio u pravu…
Crni Petre, kada su mi rekli da je samo pitanje vremena kada će Crni Petar početi napadati oporbu i hvaliti Hrga nisam vjerovao da je to moguće. Nije valjda da je konačno ponudio “dobru cijenu”… 🙂 LP
Ja sam sigurna da Crni Petar ima dobre namjere – samo se zapitajte za što je taj Crni Petar kompetentan i sposoban, a na što je spao. Čovjek bez posla, dok neki drugi rade i obavljaju dužnost koju bi taj naš Crno Petar mogao obavljati. Tko je kompetentniiji od njega?! Recite svi!
Ovo s početka o Putinu je glupost,neznam odakle ti ta novinarka al je mutava.Ovo dalje je prilično stanovito ali znamo da gubiš vrijeme i trud tipkajući te redove….Hrg i družina ostaju a na razini države se Karamarko vraća a ja odoh zauvjek iz Hrvatske.
nemam komentara
Imao sam opak plan. Rasprodat sva svoja materijalna sredstva, pokretna i nepokretna te skupljenu šušu uložit u spravu koja će mi pomoći ostvariti veliki san. Gledajući američke filmove te čitajući biografije poznatih i slavnih američkih ljudi i svih onih stranaca koji su isto željeli i ostvarili došavši na taj kontinent i državu u kojoj je sve to moguće. Taj tzv. “American Dream” i mene je opalio. “But”, bojim se letjeti avionom. Radije sletim autom nego da budem onaj koji jednom ili dva puta u životu leti avionom pa onda “chrash and burn”. Tako da sam odlučio svoj san ostvariti ovdje. Doma,u lijepoj našoj voljenoj hrvatskoj te pokazati da i mi možemo imati naš “Croatian Dream”. Aha, pa da kupim pokretnu traku za trčanje, puno treniram, podredim sve svoje vrijeme, volju ,suze ,znoj čak sam spreman i krv dati samo da maraton (42 195m) trčim mic ispod 3 sata. Nažalost moj “Croatian Dream” morati će malo pričekati jer sam se predomislio i želim preusmjeriti svoja sredstva u nešto što bi bio dobar početak za sve nas koji živimo u našoj prelijepoj domovini,a nismo baš sretni sa stanjem u kojem živimo,a svi vidimo da se i ne krećemo se prema boljem. Jedino što vidim jesu prodavači i preprodavači magle,lokalno i globalno, za koje je i Del Trotter iz Mućki mala beba, više bi im ličio Boycie lokalni prodavač rabljenih automobila, koji su još toliko drski da misle da smo blesavi i glupi te nas uvjeravaju da je to sve za naše dobro. Još strašnije je to (zato sam se odlučio potvrdno komentirati članak jer se u potpunosti slažem!) mi koji možemo “sve” mijenjati, nemožemo jer nemamo opcija (možda jednu,ali o tome malo kasnije nastavljam….) nemamo alternativu. Kako se ono veli kad paradiramo sa kreditnim karticama , iz šupljega u prazno. Mislim da to nema smisla. Mislim da je to prestrašno. Evo ga sad i ja moram otvorit prozore da uđe malo zraka da dođem k sebi jer se približavam onom čega se najviše plašim,a to je spomen svoje troje djece koja će nedužna uletjeti u ozbiljan život, što ih čeka, koja im je perspektiva!?Dalje nastavljam….Nabavio bi vermeplov. Samo nisam siguran dali da nas vratim u 1986. godinu ili 2003. godinu. Ipak ću nas vratit u 1986. godinu. Bila je bolja mjuza, posebno jedna stvar, nezaboravna od grupe Flying Pickets, Only you a cappella verzija. I još zbog jedne neispunjene želje jer tada sam biio klinac i zabranili su mi,a morao sam slušat. Nije to bilo ko danas “Fuck off” i peri. Zbog frizure. Dražen je imao frčkavu kosu pa sam htio i ja, a minival (blagi) je bio najbliži tome. Bio sam i sad sam na spomen Dražena Petrovića slab i rasplačem se svaki put kad slušam i gledam o njemu. Žena mi kaže jer ju je to iznenadilo kad me je vidjela u tom štimungu, pa ti voliš Dražena više nego mene, zbog mene nisi plakao! Je u pravu si,ali kaj ćeš. Ona je 10 godina mlađa,nije vidla ono kaj ja jesam pa ne kuži. Dražen je legenda, sada već mit koliko je vremana prošlo. Pa tako kada su ljudi pokorili našu planetu Zemlju krenuli su pokoriti i svemir. NASA je sastavila opaku mašinu i 1986te lansirala SPACE SHUTTLE CHALLENGER u nebo, ali dalje od toga nisu uspijeli. I tu sam sada na kraju priče. Što bi ja uradio.Koji mi je plan B. Zamijenio bih putnike. Za putnike SPACE SHUTTLE CHALLENGER ukrcavam sve naše prodavače i preprodavače magle lokalne i globalne zbog načina kako se ponašaju, kako iskorištavaju naše povjerenje, kako vladaju (a ne zbog toga kako se zovu i kako izgledaju) varajući nas na sve mile načine gledajući nas u oči hollywoodski iskreno i traže naš glas za njih da tako mogu u vijeke vjekova, ali od nas siguran sam da neće dobiti AMEN. Tada čujem glas, hej Jura,ajde diž se,rekel si samo pola sata, a već je prošla čuka, idemo, kasnimo! Tak sam fino spal, sav sam se zgužval, a kad se dignem svaki put hodam ko neandrtalac. Treba mi pola sata da svi zglobovi spucaju na meni, pa da se zravnam pa me svi mišići zatežu. Treba mi malo vremena da se zagrijem pa onda mogu sve kaj treba. Ovo kaj sam sanjal tak mi je svježe u pamćenju ostalo. Kako sam bio opak i odlučan, ali sad kad si sa pola sata odmaka razmislim o svemu ovom,a najviše o CHALLENGERU nebum ništ mijenjal, nek ostane tak kak je bilo, a ja ko čovjek ko vjernik koji ide redovito na misu i razmišlja o Isusu i voli ga, koji želi u crnom vidjeti bijelo u lošem dobro u negativnom pozitivno u svoju molitvu ubacit ću nove likove, one spomenute putnike da se ujedine da pošteno surađuju i odlučuju u korist svih: djece, staraca, bolesnika, napuštenih, hendikepiranih, mladih i nas u najboljim godinama. Da idemo naprijed jer nam svima samo tako životi mogu biti bolji. Neka nam svojim primjerenim životima budu uzor i put.