Take a fresh look at your lifestyle.

Kredite sam vratila, ali ne mogu više plaćati mirovinsko

1.139

Najveći udio blokiranih ima Koprivničko-križevačka županija, čak 9,5 posto od 316.964 ljudi koliko ih je blokirano u čitavoj Hrvatskoj. Radno sposobnih u Koprivnici je 17,4 posto, slijedi Čakovec sa 16,2 te Sisak sa 16 posto blokiranih. Grad Križevci drži primat na neslavnoj listi blokiranih, s udjelom od 11,8 posto. Večernji list donosi vam priče iz gradova s najviše blokiranih građana.

Uništila ju je recesija

Vesna Šatvar samohrana je majka dviju kćeri. Kroz život se bori sama

Vesna Šatvar samohrana je majka dviju kćeri. Kroz život se bori sama, otkako joj je prije 14 godina umro suprug. S djecom je u to vrijeme ostala i bez krova nad glavom, a smrću supruga po sili zakona zatvorio se i zajednički obrt, frizerski salon u središtu Križevaca.

– Premda sam ostvarila sve uvjete za skrb, nisam željela biti socijalni slučaj na teret državi. Uz pomoć rodbine podigla sam nekoliko kredita, za stan i za namještaj, a ubrzo sam uzela frizerski salon u najam kako bih prehranila djecu i osigurala im dom. Zadužila sam se na sve strane, ali sam radila i uredno vraćala rate sve dok kredite nisam potpuno isplatila – kaže Vesna Šatvar.

Prošle godine, međutim, recesija je pokucala i na njezina vrata, promet u salonu naglo je pao i više nije imala odakle plaćati mirovinsko i zdravstveno osiguranje. Danas, zahvaljujući kamati koja je dulje vrijeme iznosila čak i 17 posto, njezin je dug državi narastao na 200.000 kuna koje nema odakle vratiti. Račun joj je blokiran, a egzistencija ugrožena…

U svojoj sredini Vesna nije jedina kojoj noću ne da spavati takav scenarij. Križevci, u kojima živi, drže neslavni hrvatski rekord: s udjelom od 11, 81 posto predvode listu gradova s najvećim brojem blokiranih građana u odnosu na broj stanovnika.

U ovom gradu pronaći priču poput Vesnine nije, nažalost, bio težak zadatak.

Franjo Vrhovski - umirovljenik koji je 40 godina radio u Čistoći
Foto: Boris Ščitar/Večernji list/PIXSELL

– Do prije samo nekoliko godina lijepo se živjelo od rada. Preko noći zatvoreno je svih devet velikih poduzeća, među njima i Čelik, Zelinka, Mesna industrija, Mlinar… Ljudi više nisu imali odakle plaćati režije, voditi obrte, isplaćivati plaće. Krug se zatvorio. Nekad se na glavnom semaforu u jutarnjim satima, kad se odlazilo na posao, čekalo sat vremena. Danas nema žive duše, da padnete, ne bi imao tko pozvati hitnu pomoć – govore nam Križevčani. Na autobusnom kolodvoru susrećemo Franju Vrhovskog.

– Radio sam 40 godina u Čistoći i imam mirovinu 2800 kuna. Srećom, nisam blokiran, ali oko mene nema tko nije. Ljudi su jako žalosni, teško je – kaže Franjo. Pokazuje rukom prema obližnjem neboderu i govori da ondje svake minute možemo pronaći nekog s blokiranim računom. Nešto kasnije, u pogrebnom poduzeću “Krizantema”, vlasnik Stjepan Marenčić potvrđuje priču kako je propast križevačke industrije u propast odvela i stanovnike ovog grada. U sveopćoj depresiji, izgleda da još jedino njegov obrt ima posla. Međutim, Stjepan je jedan od onih koji svoje usluge ne može naplatiti.

Ne predaju se beznađu

– Toliko su teška vremena da ljudi ne mogu ni obitelj pokopati. Usluge mi plaćaju u odojcima, nekad i u demižonu vina, ali ja od toga ne mogu pokriti troškove. Ne krivim nijednog čovjeka koji mi je dužan, ali ja ću to po zakonu morati prijaviti i tako otjerati u blokadu novih 300 građana. Strašno – kaže pogrebnik.

Stjepan Marenčić - vlasnik pogrebnog poduzeća Krizantema | Foto: Boris Ščitar/Večernji list/PIXSELL
Foto: Boris Ščitar/Večernji list/PIXSELL

Križevčani se, međutim, ne predaju beznađu. Frizerka Vesna Šatvar s početka naše priče odlučila je prihvatiti ponudu Ministarstva financija koje je oglasilo mogućnost otplate duga na rate tijekom sedam godina. Duboko je uvjerena da će, kao i sve druge na svom životnom putu, otkloniti i ovu nedaću. (VL)

1 komentar
  1. Kaja piše:

    Stvarno, iskreno suosjećam sa svima. Zaista u Križevcima je još preostala samo kultura, Gospodarska škola- veleučilešte od 1860. god. Poznata glazbena škola (200 god), osnovne i srednje škole i nešto sitnog obrta. Trgovački lanci, koji nama potrošačima idu na ruku, jer je konkrencija. Šteta, tako nekad prosperitetnog Grada?! To je kao, da ti netko samo izmakne tepih ispod nogu…. I SVE, to u našoj Državi?! Oni koji su poginuli, ne vide, ali uvjek se divim onima, koji su ostali bez djelova tijela, da bi mi danas imali svoju državu…. A, onda “dođoše naši”, i što ćemo ostaviti onima koji dolaze? ŠTO???? Samo DUGOVE!!!!!!!!!!!!!

Komentari su zatvoreni.