Kao tinejdžer je ostavio Zagreb i otišao k djedu i baki na farmu

Biramo naj OPG: Biramo najbolja obiteljska poljoprivredna gospodarstva u akciji Večernjeg lista i Ministarstva poljoprivrede

Tek mu je dvadeset i jedno ljeto, a već može reći da se u životu dobrano naradio. Jer, izjutra valja rano ustajati, a uvečer kasno lijegati zato što posla na farmi i oko nje, na kojoj je 51 mliječna krava te još toliko steonih junica i telića, uvijek ima. Ali, nije Alenu Bešteku ni teško ni mrsko biti u štali ili na njivi, za traktorom. Naprotiv, radi baš ono što voli i što je oduvijek htio. Iako je rođen u Zagrebu, od grada i asfalta draže mu je bilo selo pa je zato, kad god je mogao, jurio baki Mariji i djedu Dragutinu Bešteku u Kuštane. Otkad Alen zna za sebe, baka i djed su na svom imanju nedaleko od Svetog Ivana Žabno imali krave, a on im je baš volio pomagati u poslu oko njih.

– Mama je medicinska sestra u vrtiću, tata radi u vojnoj policiji i ja sam do pete godine bio na selu. U Zagrebu sam išao u osnovnu školu, a kad sam bio u osmom razredu, djed me pitao bih li ja jednoga dana htio preuzeti obiteljski posao proizvodnje mlijeka. Kazao sam da želim. Djed je onda sređivao papire za kredit, uvezli smo iz Austrije i Njemačke još krava, proširili staju. Nakon osmog razreda došao sam u Kuštane i u Križevcima upisao srednju poljoprivrednu, za veterinarskog tehničara. Roditelji su se složili s mojom odlukom – kaže Alen Beštek.

– Kao mali nikada nije htio u kući zaspati, morali smo ga staviti u kolica i odvesti ispred krava. Dane je provodio na kombajnu i traktoru s Dragutinom. A kada je išao u školu, nije htio propustiti Bambino kup na sajmu u Gudovcu jer je i on želio pokazati svoje tele. Da bi opravdao izostanak s nastave, išao je po ispričnicu u Hrvatsku poljoprivrednu agenciju – domeće baka Marija. Prije četiri godine Alen je u disku upoznao Vedranu. Ona je živjela u kući u središtu Križevaca.

Još samo da sredi papire

– Moji nisu držali ni jednu kokoš. Kravu sam prvi put vidjela na Alenovoj farmi. Znala sam da ih imaju, ali mi nije kazao da ih je toliko. Kada sam prvi put ujutro išla u štalu, iznenadila sam se da se krave muzu i poslije podne. Mislila sam da je jednom na dan sasvim dovoljno otići k njima. Roditelji su me pitali hoću li ja to moći raditi. Kazala sam im da volim Alena i da ću, ako se on time bavi, morati raditi i ja – govori Vedrana držeći u naručju 14-mjesečnog sinčića Bornu.

U život i posao na farmi Vedrana se savršeno uklopila pa je djed Dragutin ponosan i sretan što ono što je godinama stjecao ostavlja u dobrim i sigurnim rukama.
– Ne, nisam pogriješio. Još samo da sredimo papire i da sve mogu prepisati na Alena – kaže Dragutin Beštek.

Iako je formalno Alen “šef”, gospodarstvo se vodi na djeda.
– Kao maloljetnik nisam mogao biti nositelj OPG-a pa ga je djed 2004. otvorio na svoje ime. U međuvremenu smo se javili na natječaj za sredstva iz IPARD programa. Za dokumentaciju koja se tražila platili smo 45.000 kuna. A sada već godinu i pol čekamo. Ministarstvo poljoprivrede ništa ne odgovara. Kada bismo sada, dok cijeli proces nije dovršen, prebacili OPG na mene, ostali bismo bez tog novca. Da smo vlastitim sredstvima krenuli u investiciju, već bi funkcioniralo sve što smo namjeravali napraviti – kaže mladi poljoprivrednik.

A naumili su povećati broj mliječnih krava na 80, kako bi dnevno proizvodili više od dosadašnjih 800 litara mlijeka, koje prodaju Križevačkoj mljekari.

Kada se prošire, trebat će im još zemlje. Sada obrađuju 50 hektara na kojima siju kukuruz, ječam, pšenicu, tritikale, lucernu, ljulj i djetelinsku travnu smjesu.
– Nekad smo zemlju prodavali jer smo mislili da posao nitko neće naslijediti, a sad je kupujemo – kaže Marija Beštek.

– Imamo pet traktora, kombajn, silokombajn, prekretač, kosu… Sve osim bagera. Naše su njive rascjepkane po Koprivničko-križevačkoj i Zagrebačkoj županiji. Ne možemo dobiti zemlju u najam zato što je drže propali farmeri. Nitko ne vodi računa da se onome koji više ne radi oduzme državna zemlja. Ovako se događa to da državne njive ljudi čiji je posao propao iznajmljuju onima kojima treba – ljuti se Alen. Nedavno je, kaže, baš zbog toga pisao žalbe i prigovore, ali pomaka nema.

Biti seoska cura je fora

Priču odraslih sve vrijeme raširenih očiju prati 12-godišnja Senka, Alenova mlađa sestra.
I ona je i ove školske praznike došla k baki i djedu. I ona bi, kaže, željela živjeti u selu i raditi na farmi.

– Jako volim životinje. Tu je u štali i moj poni Artur. Rado pomažem bratu i baki i djedu. Napojim teleke, poguram hranu… I u školi u Zagrebu pričam prijateljima o farmi, napravila sam im i prezentaciju. Oni vole slušati to što govorim i kažu mi da sam seoska cura – nabraja djevojčica pokazujući nam medalje koje je osvojila na Bambino kupu i fotografije sa svojim najdražim telićima. Bila je kod nje na selu i prijateljica iz razreda Luna Vakula, kći meteorologa Zorana Vakule.

– Jako joj se svidjelo – oduševljeno će Senka, pokazujući fotografije na kojima je snimljena u stotinu godina staroj narodnoj nošnji. Oblači ju kada ide na sajam u Gudovac, na Bambino kup. Medalje koje je ondje osvojila čuvaju baka Marija i djed Dragutin Beštek.

Imaju čak deset šampionskih zvona

Najuzornije obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo koje se bavi proizvodnjom mlijeka u Koprivničko-križevačkoj županiji prošle godine bilo je, prema odluci Hrvatske poljoprivredne agencije i Hrvatske mljekarske udruga, OPG Beštek. Ove je godine Alen Beštek na manifestaciji Dani travnjaka proglašen najperspektivnijim mladim proizvođačem kravljeg mlijeka.

– Prestala sam brojiti kada smo dobili pedesetu diplomu – kaže Marija Beštek. – Imamo čak deset šampionskih zvona – domeće njezin suprug.O 20. obljetnici Državne stočarske izložbe u Gudovcu Beštekovi su dobili i priznanje Bjelovarskog sajma jer su svih 20 godina na svakoj izložbi sudjelovali s najkvalitetnijim grlima. Godišnje prodaju 15 steonih junica, a cijena jedne je 14.000 kuna, plus PDV.(VL)

Osobna iskaznica: OPG Dragutin Beštek, Kuštani

105 grla goveda uzgajaju Beštekovi. Od toga je 51 mliječna krava simentalka, a ostalo su junice i telići. U planu za sljedeću godinu imaju povećati broj krava na 80, čime će povećati i proizvodnju mlijeka koja u njihovoj obitelji ima tradiciju dugu nekoliko desetljeća
800 litara mlijeka dnevno proizvode i prodaju Križevačkoj mljekari
50 hektara zemlje obrađuju. Siju ječam, pšenicu, tritikale, lucernu, ljulj, kukuruz i djetelinsku travnu smjesu. Parcele su im raštrkane po Koprivničko-križevačkoj i Zagrebačkoj županiji
sjedište gospodarstva nalazi se u Kuštanima na kućnom broju 55

Kako stići
Kuštani su od Križevaca udaljeni 15 kilometara ili oko 25 minuta vožnje. Od Kuštana do Bjelovara udaljenost je 17 kilometara odnosno 30 minuta vožnje.

Koprivničko-križevačka županija
Broj stanovnika:115.582
Površina županije:1748 četvornih km
Najvažniji poljoprivredni proizvodi koji se proizvode u županiji: kukuruz 36.600 ha, pšenica 8000 ha, krmno bilje 9000 ha, povrće 800 ha, voćarstvo 251 ha, vinogradarstvo 543 ha
Izvoz poljoprivrednog sektora županije: 69,810.223 kune (2012.), 34,597.335 kuna (1-6. 2013.)
Najveće poljoprivredno-prehrambene tvrtke na području županije: Podravka, Danica
Udio u poljoprivrednim površinama RH: 7,6%
Broj IPARD korisnika i korisnika drugih fondova EU, a vezano za poljoprivredu: 5 – (OPG Juras, OPG Kostanjevac, OPG Kušec, Panonia Pig, Samita Commerce)
Ukupna vrijednost poljoprivredne proizvodnje: 630 milijuna kuna )
3389 poljoprivrednih proizvođača ima Koprivničko-križevačka županija