Tri počasna kruga helikoptera za naše planinare

Uspjeh 69-godišnjeg križevačkog  planinara pri usponu na Lobuche East (6119 m) u Nepalu

Mala je grupa planinara, koja se 13. listopada 2014. popela na nepalski vrh Lobuche East (6 119 m) u blizini Mt. Everesta i u kojoj je sudjelovao i  69-godišnji križevački planinar Zdravko Širola, bila ugodno iznenađena kada ih je na vrhu pri svom prelijetanju  slučajno zamijetio prolazeći helikopter i, vrativši se natrag u njihovu čast, u znak pozdrava napravio iznad njihovih glava još tri počasna kruga! Veselju nije bilo kraja.
– Bili smo svi veoma ponosni!, istaknuo je na svojoj Facebook stranici Zdravko Širola.

Prošli se mjesec Širola vratio s jednomjesečnog Everest treka u kojem je, s malom ekipom pod vodstvom Franje Kmeta iz Mountain-Fit-a Zagreb, propješačio od malog aerodroma Lukla, dolinom Bothe Koshi Nadi, preko prevoja  Renjo Pass (5360 m) i Cho La Pass (5368 m) do baznog logora ispod Everesta (5364 m)i natrag.
U blizini Everesta, 13. 10.2014.popeo se je 10.10.2014.na Kala Patthar (5645 m), a zatim 13.10.2014. preko baznog  i visinskog logora, zajedno s Franjom Kmetom, Irenom Švendom i  Markom Švajdom na sam vrh Lobuche East-a (6119 m).
– Zadnjih 400 m su veoma zahtjevni zbog veoma strmog uspona od blizu 80¨ i savladavaju se obično tehnički uz fiksno uže i uz pomoć jumar-a, a spušta se absajlanjem uz pomoć „osmice“.

Zdravku Široli je to, nakon duge planinarske pauze zbog velike zauzetosti profesijom i odlaska u inozemstvo, prvi 6–tisućnjak.
Prije 30 godina  (11.8.1983.) bio jedan od prvih križevačkih planinara koji se je popeo na Kilimanjaro (5895 m). Opasno zapostavljenog i narušenog zdravlja, prije 6-7 godina, ponovno je reaktivirao planinarstvo, a odlaskom u penziju s 65 godina, posvetio se definitivno novom zanimanju: održanju vlastitog mobiliteta!

– Planine su su me vratile u život! Počeo sam ponovno s Kalnikom, pa s Velebitom, Triglavom, Durmitorom, Prokletijama, nastavio s Pirinejima, Tatrama, Dolomitima, Karpatima… Tada sam mislio da su moj domet samo planine od maksimum 3000 m. Naravno i to je tražilo redovno cijelogodišnje vježbanje po fitnes studijima, jogiranje… Prošlo ljeto ohrabrili su me za dva 4-tisućnjaka: Grand Paradiso i Mont Blanc, koje sam bez većih problema savladao.

– Ove godine pružila mi se prilika da sa malom grupom entuzijasta ostvarim svoj životni san: da uživo doživim Mont Everest i okolne najviše i najljepše planine ovog regiona, Pumo Ri, Nuptse, Lhotse, Ama Dablan…Za svakog ljubitelja planina ovo je neka vrste životnog hadža koji treba barem jednom u životu proći. Ovo je i vlastito preispitivanje svoga ja, koji pokazuje da sa redovnom vježbom i aktivnošću čovjek i u ovim godinama puno toga može postići. Pri tome naravno pomaže neka ideja ili ljubav prema prirodi i životu. Mnogi moji vršnjaci prerano se prepuste priglupim šemama: nije to više za nas ili slično.

– Čovjek je mlad onoliko koliko još ima ideja i želja. Na nama je pronaći put kako da ih ostvarimo ili ne.
Ovo je ujedno i apel svima koje polako preuzima komocija. Formula je veoma jednostavna: Dok se krećeš – živ si, kad prestaneš – mrtav si!
Ja sam svojevremeno već bio na tom putu. Planine su me pomladile!