Nivo u tamburaški sastavi i zbori je dignuo pred svim i Štef Fortuna

Svega dobroga ima troje — veli nimška krilatica, a ona valja sigurno i na hrvatskom jeziku. Ide za muziku i za istaknute osobe, ličnosti na polju muzike. Na ovom mjestu smo nedavno pisali o toliko hvale vridnom angažmanu Jelke Zeichmann-Kočiš u vezi s dičjim zborom u Kugi. Prošli tajedan je na ovom mjestu puno priznanja i pohvale dostala Gizela Čenar u vezi sa školskim tamburaškim zborom Panonci. A med ove dvi gospe kao tretoga triba svakako postaviti i Štefa Fortunu, ki je dignuo npr. Tamburaški i jačkarni zbor  Frakanava za nekoliko stepenov više, ki u Štikapronu dalje gradi na jerbu koga mu je ostavio Vjekoslav Vila i ki se posvećuje i dici i u Frakanavi i Štikapronu i s kimi vježba tamburanje i jačenje. Ne da uz ove tri spomenute ne bi bilo i drugih zaslužnih ličnosti, ali aktualno nje triba staviti svakako pod reflektor, i pod svitlo i zahvale i slave.

Najvjerojatnije se gradišćanskohrvatska narodno-muzička scena ima zahvaliti Uz-lopcem, Tamburici Uzlop, i Robicom i Sinovcem, da je Štef Fortuna iz Križevcev u sjevernoj Hrvatskoj našao put u Gradišće, med Hrvate ovde. A ako govorimo o Štefu onda triba spomenuti i njegovoga sina, dirigenta i zborovodju Matiju, a ne na zadnje i njegovu kćerku Anu, opernu pjevačicu. Štefov rukopis se proteže kroz cijelo Gradišće i ide još i do Beča. Fortuna nastavlja zapravo jur dugu tradiciju učiteljev tamburanja, zborovodjov, dirigentov i aranžerov iz pretežno sjeverne Hrvatske, ki su narodnu muziku i gradišćanskih Hrvatov gajili, a uza to i iz Hrvatske a pred svim i udomaćili, bolje rečeno usidrili modernu hrvatsku zabavnu glazbu i med gradišćanskimi Hrvati. Mogli bi početi kod Dragana Raljušiča iz Crik venice i nastaviti prik jur spomenutoga Zagrepčana Vjekoslava Vile i Varaždincev Vlada Šinceka i Dragutina Matišića ča do braće Ivanković i Čakovčana Borisa Novaka. A med njimi je jur spomenuti Križevčan Štef Fortuna.

Fortuna je uvijek nasmijanoga lica. U njemu se ćuti ljubav, ku ima prema gradišćan-skohrvatskoj zajednici a to i pokazuje u svojem djelovanju a to se čuje i na njegovi nastupi s jur spomenutimi tamburaškimi i pjevačkimi sastavi. Gdo je njega mogao angažirati za uvježbavanje i vodjenje tamburaškoga sastava i/ili jačkarnoga zbora, se more ćutiti srićnim, a takaj i publika honorira njegovo djelovanje. Štef Fortuna, bilo kade djeluje, vježba i nastupa, svagdir je znatno dignuo nivo izvodjačev i je upeljao uz jur postojeći repertoar puno i novoga odnosno modernijega. A evo ti ga na: Njegovi svirači i jačkari u Gradišću su u najkraćem času obljubili te njegove „importe“ iz hrvatske glazbene scene. A kad se vidi s kakovim veseljem ljudi sviraju ino jaču, triba posebno hvaliti i Štefu Fortuni!