Milanovi soneti

25.03.2015. Srijeda. Još jedna večer koju sam odlučio svjesno provesti u srcu Podravine, u Koprivnici. Razlog je bio i više nego poticajan jer sam išao napromocija zbirke kajkavskih soneta MILAN FRČKO”POPLUN OD DEŽĐA”i gdje sam i ja kao prigorec dobio mogućnost da recitiram podravski KAJ.Iskreno govoreći, radovao sam se ovom druženju sa kajkavskim sonetima, ali i sa svojim tamošnjim članovima udruge KUPP i prijateljima. U prostoriji knjižnice i čitaonici Fran Galović okupilo se podosta ljubitelja lijepe pisane riječi i promocija je mogla početi.Ulaz u sam program bio je izvrstan, a za to su bile krive članice ženskog vokalnog sastava KUD-a Podravka koje su nas svojim glasovima zarobile odmah na prvu.Program je vodio Radovan Knežević dok je za recenzijski dio zbirke bila zadužena Željka Lovrenčić unijevši u svoje izlaganje puno emocije. U glazbenom dijelu još je sudjelovale Tara Knežević i njena prijateljica svaka s po tri skladbe za violinu uz pratnju na klaviru. u pjesničkom dijelu su sudjelovali osim samog autora i Ivan Picer, Zdenka Čavić, Ana Jakopanec, Marija Hegedušić i Josip Petrlić Pjer. Poetsko- glazbena večer opravdala je očekivanja uz jedan mini bonus druženja poslije službenog dijela.Poplun od dežđa Z beloga cvetja Jezuš luče, vu črnomu kmica spi. Najlepše farbe duša puče, gda vu nju anđel gledi. Jempot bi štel vilenjak biti kaj bi se v lipu oblekel, v srčeko žene kušlece skriti kaj bi vse duše natepel. Koj pot bi nebu farbe zmešal, vetru vusnice kušnol. Šume bi v jutro z slapom opral, z domaje kmico spuknol. V Podravino bi fteknol najlepše rože, sakoj dal poplun od dežđa, al z ove kože nemrem vun, kak god mi se duša sceđa.Vincekova humka Znad Podravsko-bilogorskoga opčutka nebeska čkomina fticama ofira. Na Dogom brdo je Vincekova humka, f koji veter suvo listje prebira. Tu štiglič v jutro z kukovačom šepče a košute vu velki travi spijo. Bukovo listje mam vrganje potrepče gda im se kape zmed listja zbudijo. I čim je štiglič sončece pozdravil mam ga miris šumskih jagoda fkanil. Z fučkalkom je spuknol sozico z breze. Pilipar siple pelod čmeli v lice pokraj nebesko plave potočnice. Vincekova humka, imaš lepe steze.

Izvor: Križevačka udruga pjesnika i pisaca