Svijetla budućnost za gradsku košarku
Posljednjih godina Križevci su izrasli u pravi grad košarke. Klubovi u mjestu od 12 tisuća stanovnika redovito nižu odlične rezultate, dok vjerujemo da će uskoro i poneki individualac krenuti u ozbiljnije, profesionalne vode. S obzirom na ostvarenja mlađih kategorija, ali i seniora te moguće scenarije, možemo reći kako je pred križevačkom košarkom svjetla budućnost. Osim ako…
Osvrnimo se prvo na proteklu sezonu. Radnik je osvojio odlično četvrto mjesto u A2 ligi Sjever, a između ostalog upisali su pobjedu protiv prvaka Podravca iz Virja, kluba koji će našu regiju predstavljati na kvalifikacijama za prvu hrvatsku košarkašku ligu. U 22 odigrane utakmice, momčad Ante Tomasa upisala je 16 pobjeda i šest poraza. Iako je rezultat sam po sebi dobar, štoviše, odličan, mogao je biti i bolji. Usudim se reći, da prvi (čitaj jedini) centar ekipe, Matija Jericha, nije napustio klub zbog poslovnih obaveza te da se na Davora Maksića od početka sezone moglo računati, ekipa bi osvojila prvo mjesto. Da, prvo mjesto. Kvalifikacije za A1 ligu. Nekom će se činiti pomalo nerealno, ali da je Radnik imao jednog solidnog centra u obrani mogli su parirati svim kandidatima za titulu. Kažem u obrani jer bi se za napad uvijek uspjela pobrinuti bekovska linija na čelu s prvim strijelcem lige, Ivanom Svobodom. Inače, on je završio sezonu sa simboličnom brojkom od 666 ubačenih poena..
Osim sjajnih predstava Ivana Svobode, Radnikovu sezonu su obilježili još neki trenutci. Na križevačke parkete vratio se Ivan Tomas, internacionalac i bivši reprezentativac koji svojim iskustvom sve oko sebe radi boljima. Mlađi igrači su sigurno naučili ponešto iz njegovog mentorstva. Glavna priča ipak nisu bivši prvoligaški igrači, nego Davor Maksić. On je naime, skoro srušio internet kada je dvije utakmice za redom pogodio tricu u posljednjim sekundama za pobjedu svoje momčadi. Prvo protiv prvaka Podravca, da bi tjedan dana poslije u Varaždinu sa svoje polovice srušio Vindiju. Zanimljivo kako je u potonjem susretu pogađao trice na isteku poluvremena, treće četvrtine i na kraju utakmice.
Okrenimo se sada Košarkaškom klubu Križevci. Njima ovo definitivno nije bila jedna od boljih sezona. Sve je krenulo nizbrdo kada se nisu mogli pronaći sponzori za igranje A1 lige, čime su morali od nje odustati i otići jedan rang niže. Isprva, činilo se kako i dalje mogu biti jedna od boljih ekipa druge lige, no onda se ozlijedio Igor Čusek, dok je Tomislav Maslić poput Jeriche napustio klub zbog poslovne prilike. Od iskusnijih, jedini je preostao kapetan Tomislav Matoić da nosi klub kroz prvenstvo, a vratili su Bojana Hrandeka te umirovljenog Igora Kuzmića koji nisu bili u treningu. Ekipa sastavljena većinom juniorima osvojila je osmo mjesto. Jedina svjetla točka je da su neki od njih skupili prijeko potrebno iskustvo u seniorskim vodama.
Kada smo kod njihovih juniora, oni su se u međuvremenu plasirali na poluzavršnicu Prvenstva Hrvatske, što znači da će se već treću godinu zaredom naći među 10 najboljih ekipa države. Osim tog uzrasta, postoji mogućnost da i mlađi kadeti Križevaca postignu isto. Što se tiče Radnika, njihova kadetska selekcija je također bila na pragu poluzavršnice. Bila, zato što se ovih dana na reprezentativnim pripremama ozlijedio njihov najbolji igrač, Luka Tomas. Stoga, teško je za očekivati da će u nastavku regionalnog natjecanja upisati pobjedu protiv glavnog favorita Vindije. Za kraj, da bi se zaokružile sve pozitivne stvari oko mladih u košarci u Križevcima, vrijedi spomenuti žensku selekciju Radnika s kojima trener Saša Šikić radi dvije godine, a ove su sezone po prvi put sudjelovali u mlađe kadetskom natjecanju.
Poanta ovog rezimea sezone je upoznati i podsjetiti ljude što imamo u Križevcima, a imamo talenta i potencijala. No, jedno ga je imati, a drugo nešto napraviti od njega.
Što dalje? Oba kluba će sigurno nastaviti nizati dobre rezultate, ali zašto ostati na tome? Zašto ne napraviti košarkašku silu na ovim prostorima? Ona ne mora biti prvoligaš, ali može biti u vrhu druge lige dok se situacija u Hrvatskoj ne popravi na bolje. Dok košarkaški savez ne smanji kotizaciju i troškove, dok se ne nađu sponzori i zainteresiranost za nešto više. Naravno, ovdje se govori o fuziji košarkaških klubova u Križevcima ili bolje rečeno, njihovoj suradnji. Ne moraju oni postati jedno, što se čini i nemogućim s obzirom na međusobni odnos, ali imati u jednom odlične mlađe kategorije, a u drugome seniorsku ekipu ne zvuči nimalo loše. Iako su ovo samo želje i ideje jednog košarkaškog entuzijasta možda potaknu nekoga na razmišljanje.
Povratak u realnost. Iako ima puno rupa u sebi i možda poneku nerealnu tezu oko kojih bi se dalo poraditi, ne možemo očekivati ovako bajan scenarij. Ono što možemo je dodatno poboljšati trenutno. No jednako kako se nešto može unaprijediti, tako se može i uništiti. Zašto ne bi sljedeće sezone vidjeli Radnik u kvalifikacijama za A1 ligu, što je vrlo moguće s jednim, eventualno dva adekvatna pojačanja. Suprotno od kvalifikacija je povratak u donji dio tablice druge lige.. Tri su izbora: korak naprijed, korak nazad ili ostanak na mjestu.
Materijala za napredak ima, jedino preostaje za osobe na visokim pozicijama da donesu prave, najbolje odluke za dobrobit košarke i njenih zaljubljenika. Kako u gradu – tako i u Hrvatskoj.
Uz atletiku, košarka je definitivno jedan od golemih potencijala, zapravo to već i jest u Križevcima. Svjetla budućnost je zagarantirana. Svakako tu ne treba izostaviti i rukomet, koji je također na jednoj respektabilnoj razini. Međutim, velika boljka ovoga grada je nogomet i trenutačno stanje, koje je zabrinjavajuće. Nadam se da gore navedeni sportovi neće doživjeti takvu sudbinu. Još bih spomenuo i kuglače, koji su postigli jedan zapažen rezultat. Naime, sezonu su završili 2. u Trećoj kuglačkoj ligi sjever, a naslov im je izmaknuo za nešto sitno poena. I da, naravno, u gradu ne postoji kuglana i trakavica oko iste se već dugo poteže. Vjerujem u bolje dane.
Odličan članak !