Hrg između Karamarka i nezadovoljnika u vlastitim redovima

Domoljubna koalicija s kojom HDZ juriša prema pobjedi na parlamentarnim izborima postala je porozna, i to baš po sredini. Prije više od godinu i pol, predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko započeo je sustavno i strpljivo oko sebe graditi koaliciju stranaka koja ih sada broji čak osam i čini spektar od krajnje desnice do umjerenog centra. No, jedan od prvih Karamarkovih saveznika – HSS, već se jedno vrijeme ozbiljno lomi iznutra i, ako predsjednik Seljačke stranke hitno ne zaustavi eroziju, postoji opasnost da se ona prenese na temeljnu strukturu Domoljubnog saveza. Premda po svim istraživanjima HSS ne bilježi više od 2 posto podrške birača, što znači da samostalno ne može prijeći ni izborni prag, HDZ-u je zlata vrijedan i Karamarko bi si trebao dati truda te pomoći Hrgu da sanira pukotine u HSS-u. Nije toliko stvar u tome da je svaki glas važan i da bi mogao biti presudan za ishod izbora, koliko je važan politički imidž što ga HSS i HSLS daju Domoljubnom savezu u cjelini. Svojom političkom retorikom Karamarko je HDZ toliko skrenuo udesno da su spomenute dvije stranke u cijeloj osmeročlanoj koaliciji ostale jedini predstavnici umjerene konzervativne politike po ukusu birača koji svoju opciju traže u centru.

Bez Glavnog odbora

Bez HSS-a u koaliciji biračima ostaje samo rigidna politika HDZ-a bazirana na nedavno promoviranom antikomunističkom manifestu. U njegovom je temelju zagovaranje lustracije, obračun s komunizmom i Titom, korigiranje nastavnih programa, pristupa i interpretaciji povijesti, te nešto što bi se moglo nazivati duhovnom obnovom, potom povratak izvornom Franji Tuđmanu, ali uz ispravak njegovih zabluda o nacionalnoj pomirbi… Karamarko, doduše, spominje i gospodarski program, ali ga još nitko nije vidio pa se o njemu ne može donositi nikakav sud – bilo pozitivan ili negativan. Za razliku od gospodarskog programa, prije spomenute teme koje HDZ legitimiraju kao krajnje desnu i nacionalističku stranku postaju vrlo opipljive. Osobito zadnjih dana kada se otvorila žestoka javna polemika oko lustracije i Karamarkova odnosa s tajnom policijom u jugoslavenskom režimu.

HSS-ovci, koji su od početka bili skeptični oko koaliranja s HDZ-om, sa sve više nelagode slušaju govore šefa koalicije u kojoj participiraju, i sve glasnije izgovaraju zabrinutost da bi ih savez s HDZ-om u konačnici mogao koštati opstanka. Činjenica da se dva puta zaredom nije uspio sastati Glavni odbor HSS-a već sama za sebe puno govori o raspoloženju u stranci. Hrg se, dakako, trudi minorizirati otpor u vlastitim redovima. Nemogućnost da sazove barem toliko članova Glavnog odbora da bi imao kvorum objašnjava ranije planiranim putovanjima dijela članstva, te komocijom preostalih. No, kroz razgovor jasno pokazuje da će se prije prikloniti Karamarkovoj politici, nego zahtjevima nezadovoljnika u vlastitoj stranci. Tako na pitanje bi li, ako Domoljubna koalicija pobijedi na izborima, podržao Karamarka u provođenju lustracije, odgovara da se na stranačkim tijelima HSS-a o tome nije razgovaralo.

Hrgovi kritičari

– No, osobno nemam ništa protiv toga, ali se bojim da sada više nije vrijeme za lustraciju. Neka se, međutim, lustrira one koji su bili aktivni sudionici Udbe – kazao je Hrg čime se prilično jasno odredio da bi podržao Karamarka u obračunu s Josipom Manolićem i svima koji ga sada dovode pod sumnju da je i sam bio suradnik Udbe.

Hrgovi kritičari u HSS-u svog stranačkog šefa optužuju za sebičnost, te da se u rukovođenju stranke vodi isključivo vlastitim interesima. Kažu da mu je važno jedino to da on osobno, te možda još nekoliko njemu odanih članova stranke, dobiju nakon izbora saborske mandate, eventualno poziciju u izvršnoj vlasti, a to što će se stranka raspasti nije ih briga. Svom šefu predbacuju što se nije pozabavio oživljavanjem i osnaživanjem stranke, stvaranjem njenog prepoznatljivog programa i povezivanjem sa sličnim manjim strankama. Umjesto toga je, kažu, zanemario HSS i gurnuo ga u koaliciju s HDZ-om čime su zakoračili u proces eutanazije. Podsjećaju na koaliciju sa Sanaderovim HDZ-om nakon izbora 2007. godine koja je toliko srozala ugled HSS-a da su na izborima 2011. osvojili tek jedan saborski mandat. Tešku poziciju predsjednika HSS-a Karamarko za sada ni malo ne olakšava. Hrgu bi zlata vrijedilo sklapanje sporazuma s HDZ-om koji bi mu jamčio da će nakon osvajanja vlasti (čemu se nada) dobiti više dobrih pozicija s kojima bi namirio veći broj članova stranke, te mjesta u sustavu vlasti koja bi HSS-u dala na težini i utjecaju. Kad bi mu to uspjelo smirio bi strasti u stranci i spriječio da mu se eventualno dogodi raskol kakav je zbog koaliranja s HDZ-om prošao HSP Ante Starčević. Karamarku je u tom pravcu slao više neizravnih, ali jasnih javnih poruka, a ponovio ih je i u razgovoru s nama. – S HDZ-om imamo sporazum o strateškom partnerstvu, a za svake izbore se radi aneks sporazuma koji se temelji na podacima o uspjehu na prethodnim izborima. U tri i pol godine, koliko vodim stranku, na lokalnim smo izborima pobijedili u dvije županije, imamo 12 posto lokalnih vijećnika, 12 dužnosnika, te europarlamentarku koja je osvojila niz preferencijalnih glasova i bila treća na listi – kaže Hrg nabrajajući kapital na kojem želi temeljiti aneks sporazuma s HDZ-om.

No, s druge strane stola ga čeka tvrd orah. – Nije HDZ katapult koji će lansirati male stranke. Pa, zahvaljujući nama su dobili europarlamentarku. Što bi još htjeli? Pozicije po javnim poduzećima ili ministarska mjesta? Nema šanse! – kaže nam visoki izvor iz HDZ-a uz napomenu da ga ne zanimaju trgovački interesi pojedinih stranaka iz koalicije. – Uostalom, javlja li se tko od njih sada kada smo meta sustavnih napada? Nitko! – kaže naš sugovornik uz opasku da će HDZ voditi računa o koalicijskim partnerima prilikom sastavljanja lista, ali da im svima zajedno mogu osigurati do 10 saborskih mandata.

Bude li se u ovakvom tonu vodio razgovor između Hrga i Karamarka koji bi se trebao odvijati ovih dana, lako je zamisliti Hrgovu knedlu u grlu. Sudeći prema raskolu u HSP-u i stavu HDZ-a prema manjim partnerima iz kojeg proizlazi da ih treba utopiti u svojoj koaliciji i pasivizirati, jasno je da Karamarka uopće ne brine hoće li HSS u sadašnjem sazivu dočekati izbore ili će se raspasti na dva ili tri dijela. Po anketama Domoljubna koalicija ima podršku 31 posto birača, a HDZ sam podršku od 29 posto. Uostalom, visoki dužnosnik HDZ-a ukazuje na to da im ništa ne znači politički imidž HSS-a kao umjerenije stranke na centru. – Domoljubnu koaliciju smo formirali samo zato što ljudi vole zajedništvo. Mi smo im to osigurali i već vidimo pozitivne efekte na izborima – navodi visoki izvor iz HDZ-a.

Interes SDP-a

U SDP-u s velikim interesom prate zbivanja u HSS-u, kao i razvoj odnosa HSS-a i HDZ-a. Svjesni su da razvrgavanje Domoljubne koalicije nije moguće, ali se ne trude skrivati kako priželjukuju da dio članstva HSS-a Hrgu okrene leđa. To bi, čak i da ne dođe do raskola u Seljačkoj stranci, ozbiljno poljuljalo politički savez koji si je Karamarko izgradio jer bi poslalo poruku biračima da je HDZ postao politički prerigidan partner čak i za konzervativnu stranku koja se, ipak, drži centra, kao i da je poguban za opstanak manjih stranaka čime negativno djeluje na politički pluralizam u zemlji.

A da im te teze nisu bez vraga vidi se na primjeru stranaka iz Domoljubne koalicije (čine je HDZ – HSS – HSP AS – HSLS – HRAST – BUZ – HDS – ZDS) koje su desnije od HSS-a i HSLS-a. Od kada su ušle u savez s HDZ-om više ne djeluju samostalno, ne istupaju samostalno, a javni nastupi su im se prorijedili, čime polako gube politički identitet. Njihov politički prostor okupirao je HDZ kao dominantni i najjači partner. Upravo je to poruka pisma koje je Krešo Beljak, potpredsjednik HSS-a i gradonačelnik Samobora u svibnju poslao članovima. – HSS se polagano gasi i umire, ne podupire nas ni jedan posto birača, zadnjih godina napustio nas je velik broj članova – glasi dramatična Beljakova dijagnoza kojoj kao uzrok detektira središnjicu stranke, odnosno predsjednika Hrga. – Mislio sam da se HSS nakon izborne katastrofe 2011. trebao okrenuti sebi, a umjesto toga nastavile su se podjele, a HSS su napustili brojni istaknuti članovi. Nitko se nije vratio u stranku, nismo privukli druge stranke koje u svom imenu imaju HSS. Umjesto konsolidacije i jačanja organizacija, splitsko-dalmatinska podružnica, koja je najveća, nije u funkciji već dvije godine. U tome središnjica nije bila faktor smirenja, već često i uzrok problema – nastavio je Beljak optužujući predsjednika stranke da vodi politiku umrtvi – pa vladaj, te da je uspješno provodi jer je doista umrtvila svaku konstruktivnu raspravu na središnjim tijelima stranke.

Budući da je Beljak na lokalnoj razini u koaliciji sa SDP-om, te da je prije tri mjeseca javno podupro Željka Raguža, šefa dubrovačkog HSS-a, čini se da se u HSS-u formirala jezgra koja je uvjerena da je izabran pogrešan i poguban partner. Raguž je bio sklon koaliciji s HNS-om, ali je (tvrdi po izričitoj uputi predsjednika stranke Hrga) poslao ponudu HDZ-u. No, u njoj su bili preveliki zahtjevi i dobio je odbijenicu. Hrg je tvrdio da Ragužu nije davao nikakve naputke, da je koalicija s HDZ-om dogovorena samo na državnoj razini, te suspendirao Raguža.

Jednoglasna odluka

“Nema nikakvog otpora u HSS-u. Odluka o suradnji s HDZ-om je donesena jednoglasno. Nitko se nije izjasnio protiv. Radi se samo o tome da se dužnosnici HSS-a moraju naučiti da se odluke moraju i provoditi, te da se politika ne vodi po birtijama, nego na tijelima stranke – rekao je Hrg uz opasku da su u HSS-u zabrinuti samo pojedinici koji su se uplašili za vlastitu guzicu. Po njegovom, HSS ne može ništa izgubiti. – Čak i da osvojimo samo dva mandata, imat ću sto posto veći učinak u odnosu na prethodne parlamentarne izbore kada je osvojen samo jedan mandat – kaže Hrg.

No, dok on smatra kako je svaki rezultat koji će ostvariti na izborima bolji od postojećeg, neistomišljenici mu kao protuargument iznose kronologiju izbornih rezultata koje je ostvarivao HSS. A oni pokazuju da je HSS bio jači na izborima 1992. godine kada je izašao sam na izbore i kada je HDZ ostvario apsolutnu pobjedu. Tada su osvojili tri saborska mandata. Na izbore 1995. godine izašli su u koaliciji HSS – IDS – HNS – HKDU – SBHS (Slavonsko baranjska hrvatska stranka). Koalicijska lista dobila je 16 zastupnika od čega je 9 bilo HSS-ovih. Najbolje su rezultate ostvarili na izborima 2000. godine kada se protiv HDZ-a išlo u dva bloka. U jednome su bili SDP – HSLS, a u drugome HSS – LS – HNS – IDS. Tada je HSS u Saboru imao čak 15 zastupnika. Na parlamentarne izbore koncem 2003. godine HSS je izašao sam, i tada je dobio devet zastupnika. Idući izbori, 2007. godine bili su u koaliciji HSS – HSLS – PGS i tada je HSS imao šest zastupnika u Saboru. Stranka je, međutim, sklopila postizbornu koaliciju s HDZ-om Ive Sanadera. Po ocjeni velike većine političkih analitičara upravo je ta koalicija bila pogubna za HSS koji se politički iskompromitirao, priskrbio si imidž stranke kojoj je na prvom mjestu trgovina i bio kažnjen već na idućim izborima. U utrku za parlament na izborima 2012. HSS je izašao sam i dobio tek jednog saborskog zastupnika. Funkcija je pripala Josipu Friščiću koji je mandat odmah prepustio Damiru Bajsu, da bi potom kao druga zamjena u saborske klupe sjeo Branko Hrg.

Pametan izbor

Uzme li se u obzir da HSS danas ni po najboljim anketama ne dobiva podršku više od dva posto birača, odnosno da se ona kreće u rasponu od jedan do dva posto, jasno je da si moraju naći koalicijske partnere kako bi uopće opstali. Pitanje je samo koji je izbor dugoročno za njih najpametniji. Je li to HDZ ili bi bolje prošli u savezu s manjim strankama centra. Ma kakav bio odgovor, u ovom je času jasno da je HSS-u ostalo samo ime nekada jake i ugledne stranke centra. A od njega, pak, za sada više koristi ima HDZ koji ga je stavio pod svoje okrilje i s njime pokriva centar dok se sam dominantno bavi desničarenjem. (Jutarnji List)