U ljetnom intervjuu nezavisni portal Križevci.info predstavlja Josipa Martinčića (19), mladog Križevčanina koji od ove jeseni počinje sa studijem engleske književnosti i dramaturgije na prestižnom Sveučilištu u Londonu. Josip nam je prenio svoja srednjoškolska, ali i radna iskustva iz Velike Britanije, ispričao o engleskom obrazovnom sustavu i općenito životu na Otoku.
Josipe, najprije čestitke na upisu studija. Početkom rujna useljavaš u prekrasno zdanje Founders u kampusu Royal Holloway nedaleko Londona. Kakva su očekivanja, planovi?
Hvala na čestitkama! Vrlo sam uzbuđen i ne mogu dočekati useljenje. Viktorijansko zdanje Founders je centar kampusa u kojem se nalazi anglikanska katedrala, galerija, nekoliko starih predavaonica, glavna kantina te centralna knjižnica, a i 500 soba, od kojih je na vratima jedne i moje ime. Sva moja očekivanja su davno premašena, sad samo uživam u svim mogućnostima koje nudi studij u Londonu. Planovi se polako slažu, pošto svakodnevno saznajem za bezbrojne aktivnosti, klubove, društva i zajednice koje postoje u sklopu studentskog centra i koje većim brojem vode studenti druge i treće godine. Naravno, glavni je plan završiti studij sa što boljim rezultatom.
Naše čitatelje, a posebno srednjoškolce kojima studentski život tek predstoji, sigurno zanima kako si se prijavio za studij u Engleskoj, postoji li prijemni ispit, kakvi su kriteriji za upis?
Sistem je vrlo sličan hrvatskom modelu, s nešto bitnih razlika. Prijave za studij se vrše u prvom polugodištu četvrtog razreda preko internetskog portala, i prijaviti se može za najviše pet fakulteta. Glavna je razlika da je svih pet prijava za isti smjer, ili vrlo sličan, pošto se uz prijavu mora priložiti i kratki esej, koji se zove osobna izjava, u kojem budući student mora ukratko napisati zašto ga zanima taj studij i dati nekoliko primjera aktivnosti koje to podržavaju. Na temelju te osobne izjave i predviđenih ocjena mature koje fakultetima prilažu škole daju se ponude za fakultet. Tada učenik bira svoj glavni i drugi izbor, i nakon što se saznaju rezultati mature vrši se upis na fakultet. Sva sveučilišta postavljaju pragove ocjena na studijima, tako da se unaprijed otprilike zna na koji je fakultet najveća mogućnost upisa ovisno o uspjehu pojedinca na završnom ispitu. Što se prijemnih tiče, većina fakulteta ih ne vrši, ali ovisno o vrsti studija, može postojati dodatna provjera spremnosti. Na primjer, svi studiji glume, plesa i glazbe vrše audicije, Oxford i Cambridge pozivaju kandidate na intervju i ispit znanja, umjetničke akademije traže portfolio a i neki fakulteti zovu na radionice.
U Križevcima si završio Osnovnu školu Ljudevita Modeca i polazio Gimnaziju Ivana Zakmardija Dijankovečkoga, sve dok nisi dobio stipendiju za nastavak školovanja u Velikoj Britaniji. Imao si priliku dobro upoznati engleski obrazovni sustav, možeš li nam reći nešto o tome?
Da, u drugom srednje sam se prijavio za jednogodišnju stipendiju preko Foruma za slobodu odgoja, nezavisne organizacije koja je hrvatski administrator Headmasters’ and Headmistress’ Conference, zajednice 45 privatnih škola u Velikoj Britaniji. Nakon slanja prijavnice i eseja, pozvan sam na pisani ispit i onda je izabrani postotak kandidata pozvan na polusatni intervju s britanskim izaslanikom. Nakon toga sam mjesec dana čekao konačnu odluku i tako je krenula moja avantura koja još uvijek traje. Engleski se obrazovni sustav isto sastoji od tri dijela: osnovnu školu, srednju školu i fakultet. Osnovna škola se upisuje s navršenih pet godina i traje sedam razreda. Onda srednja četiri godine, od učenikove trinaeste do šestnaeste godine. Taj je dio obrazovanja obavezan, i na kraju se pišu završni ispiti iz 12 predmeta, od kojih sam odabereš 6. Nakon toga se može dobiti tehnički posao preko kvalifikacijskog tečaja, umjetnici idu u konzervatorije, postoje razne mogućnosti radnog iskustva, ali ako se želi ići na fakultet, prvo se mora završiti A-levels, napredni predstudij, koji sam ja završio. Tu se dvije godine intenzivno uči samo 3 ili 4 predmeta po 4 dupla sata tjedno po predmetu, i svaki predmet predaju dva nastavnika. Nakon te dvije godine se piše matura i s tim ocjenama se upisuje faks. A fakultet je istog sustava kao i kod nas, jer je sve standardizirano preko Bologne.
Za vrijeme srednje škole imao si različite kulturno-umjetničke, ali i druge društvene akivnosti. Tvoja plesna skupina je postala viceprvak na državnom natjecanju British Arts Competition, a pomagao si i u Caritasu.
Moja škola, New Hall School, nudi bezbrojne mogućnosti izvannastavnih aktivnosti. I bolje da nude, godina u školi košta 27000 funti. Aktivnosti se dijele na četiri: sportske, umjetničke, akademske te društveno korisne. Ja sam se najviše zanimao za umjetničke aktivnosti, uključujući dramsku skupinu koja je svake godine postavila nekoliko produkcija predstava i mjuzikala, plesnu grupu koja je dvije godine bila pobjednik moderne kategorije za cijelo Ujedinjeno Kraljevstvo i koja je imala godišnji rasprodani show kojeg je u tri dana vidjelo više od tisuću ljudi, zbor koji je pjevao misu na latinskom Papi u Rimu te postavljao nekoliko rasprodanih koncerata, a nudile su mi se mogućnosti i rada kao casting director predstave, koreograf te voditelj radionice latinoameričkog i standardnog plesa. Priključio sam se i društveno korisnim aktivnostima; postao sam vođa grupe volontera koja radi s mladima s problemima u razvoju, tjedan dana sam se u sklopu volonterskog praznika brinuo za djete iz socijalno ugrožene obitelji, ali što će mi najviše ostati u pamćenju je da sam izabran za prefecta, predstavnika najboljih učenika u školi u zadnjoj godini. Moja je zadaća bila voditi kuću od preko 100 učenika (slično kao kuće u Harry Potteru, Gryfindor, Slitherin itd.) kroz natjecanja i aktivnosti, skupljajući bodove za završni trofej. Svaki sam petak vodio sastanak kuće i taj osjećaj zajedništva, timskog rada, nikada neću zaboraviti.
Kao višegodišnjem sudioniku na Državnoj smotri Lidrano, koji je pisao literarne radove još od osnovnoškolskih dana, nedostaje li ti danas literarno izražavanje na materinjem jeziku, a i razgovor općenito?
Ima trenutaka kad bih se zbilja volio izraziti na hrvatskom, ali zanimljivo je da sam gore savladao esej, formu koja je u Engleskoj usavršena i neophodna, gdje je osobno izražavanje zbilja dovedeno u prvi red bitnosti. Dogodi mu se da neke riječi znam na engleskom, ali ne na hrvatskom. Što se razgovora tiče, zanimljivo je da me je prvih tjedan ili dva jako boljela doljnja čeljust, jer su njihovi slogovi vrlo otvoreni i sad kad dođem u Hrvatsku na dulje od tjedan dana opet su prisutni bolovi. Od malena sam volio glumu i recitaciju, i sada imati mogućnost proučavati te recitirati tekstove u originalu, na engleskom, pravi je dar. Iako je naravno vrlo teško ostaviti prijatelje i jezik na koji sam se navikao, vrlo sam sretan sa svojom trenutnom situacijom.
Nakon završetka srednje škole pauzirao si godinu prije odlaska na fakultet kako bi ispunio uvjete za dobivanje kredita od britanske vlade. Gdje si radio i kako sve stjecao radno iskustvo?
U Engleskoj je vrlo lako naći posao. Osnovne potrebe su želja i entuzijazam, te osnove jezika. Pošto je najjednostavnije naći posao u ugostiteljstvu, bez kvalifikacija, ja sam poslao životopis u agenciju za catering i u roku tjedan dana našao stalan posao u The Grosvenor Hotelu, otvorenom 1862. u sklopu stanice Victoria, par minuta pješice od Buckinghamske palače. Tamo sam proveo 11 sretnih mjeseci i stekao kontakte u ugostiteljskoj mreži uključujući vodeće i najekskluzivnije hotele u Britaniji, ali i svijetu. Tamo se u roku nekoliko mjeseci može postići dobra pozicija sa solidnom plaćom. Mene su, nakon četiri mjeseca dobrog rada i mnogih pozitivnih komentara zadovoljnih mušterija, unaprijedili u nadglednika i zadužili za inicijalno učenje novih zaposlenika. Da sam odlučio ostati, ili bi me prebacili u ured prodaje i marketinga, ili bi mi platili tečaj managementa te me još unaprijedili. Zbilja, sve što treba imati je dobru volju i pokazati dobro ponašanje. Cijeli je svijet tvoj!
U Engleskoj si sad već gotovo tri godine, u tom vremenu te zasigurno povremeno uhvati nostalgija za domom i obitelji, nedostaju ti prijatelji. Kako se nosiš s tim stvarima?
Istina, dogodi se da nostalgija uhvati, ali pošto se redovito čujem s obitelji i bliskim prijateljima kad znam da su oni u redu, odmah mi je lakše. Trudim se da svake praznike provedem kod kuće i vidim sve koji su mi dragi, što isto pomaže. Bitno je živjeti u trenutku i iskoristiti sve što ovaj način života pruža, što je teško ako je konstantna nostalgija prisutna. Treba se naći dobar omjer novog i starog, Londona i Križevaca, obitelji i novih prijatelja. Jedino se tako može biti sretan i zadovoljan.
Puno ti hvala na odvojenom vremenu za naše čitatelje, želimo ti puno uspjeha na studiju koji počinje u listopadu. Nadamo se da ćeš barem oko Božića i Nove godine uspjeti navratiti u Križevce, a možda se uspijemo čuti video-pozivom u program 4. Pinklecfesta!
Hvala na pozivu i dobrim željama, vrlo mi je drago podijeliti svoje iskustvo u nadi da nekome pomognem, odgovorim na pitanja i motiviram. Bit će mi zadovoljstvo detaljnije podijeliti moju priču na Pinklecfestu i odgovoriti na pitanja uživo preko video-poziva. Ako čitatelji žele, mogu mi se slobodno obratiti e-poštom i pomoći ću informacijama i savjetima koliko god mi je u moći.
Bravo Josipe.