Intervjui s glazbenicima: U ugodnom druženju s Miletom Kekinom

U vrijeme kada su političke teme postale važnije od same glazbe, mi se vraćamo onom dobrom starom zvuku i svrsi postojanja bendova. Stoga, ako u ovom intervjuu tražite senzaciju, politiku i žutilo možete odmah prestati čitati. Povod intervjua je sutrašnji rasprodani koncert Hladnog piva u križevačkom Klubu kulture u sklopu 12. Culture Shock Festivala, kojeg je SoundGuardian ponosni medijski pokrovitelj. Alfi i omegi Hladnog piva oduzeli smo 30-ak minuta vremena i pitali ga važna egzistencijalna pitanja, kao bi li postao panker ili šminker da je ostao u Njemačkoj ili što misli o Porinu te je li probao Križevačko pivo.

Poklopilo se da idete u Križevce i da je firma iz Križevaca kupila Kamensko. Što kažeš na to?
Jučer sam čuo da se to dogodilo, ali nisu još objavili tko je kupac.

Bilo je jučer u Dnevniku da je tvrtka iz Križevaca koja ima oko četiristo pedeset zaposlenika kupila nekretnine.
Prva informacija, moram priznati. U zadnje vrijeme uspješno izbjegavam Dnevnik, a i u to vrijeme sam bio na jednom malom druženju s Remi na kojem smo publici pričali o tekstovima pjesama i kako oni nastaju.

Reci mi nešto o tome. Kako je bilo?
Remi je kao voditeljica to odlično odradila. Pričali smo o tekstovima, o načinu na koji dolaze ideje, kako se to pretvara u pjesmu koja se poslije snimi. Bio je veliki interes i to me je ugodno iznenadilo da se može skupiti toliki broj ljudi bez neke pretjerane reklame i da su ljudi zainteresirani za sam zanat bez ovih dodatnih “spektakl” dijelova. Naglasak je bio na samom načinu na koji se radi pjesma. Bilo je jako puno mladih ljudi i to me je iznenadilo. Remi me je oduševila kao voditeljica, svaka joj čast.

Bilo je glasanje za najbolji tekst, pa je najbolja ispala “Pitala si me”. Je li ti to bilo iznenađenje?
Pa mislim da je to jedna od boljih ljubavnih pjesama koje sam napisao do sada.

To je ljubavna pjesma? (smijeh)
Pa između ostalog. Nije čista ljubavna pjesma, ali uvijek sviramo u onom “emo bloku” i onda najbolje paše između dva žešća dijela. Svaka čast, kako si primjetila da ona i nije baš pretjerano ljubavna. Dotičem se tu i komercijalnog aspekta, hitova, radiofriendly uredničke politike i još masu toga.

Bili ste na Porinu, jeste li zadovoljni kako je komisija odradila svoj posao?
Normalno da nisam, htio bih da dobijemo sve, ali čovjek se mora zadovoljiti i s tim što ima. Dobili smo nagradu u kategoriji rock albuma. Da smo dobili i nagradu za album godine bilo bi divno, ali moramo imati razumijevanja jer Arsen Dedić je u kombinaciji s Matijom uistinu veća faca.

Što misliš, bi li Matija dobio sve te nagrade da Arsen nije preminuo? Radilo li se tu o sjeti ili?
E sad tu… ne bi se sad petljao u to, mislim da to u krajnjoj liniji ne bi bilo u redu od mene. Arsen Dedić je već narodna baština, a Matija izuzetni muzičar. A šta bi bilo kad bi bilo prepuštam Tarot majstorima.

Da ti određuješ bendove koji bi bili u kategoriji Rock album godine, bi li stavio Vatru u tu kategoriju?
Tako bi mogla i pitati da li je Coldplay rock… to je ta neki pop-rock žanr. Ali mi smo premala država za milijardu kategorija. Nemoguće je toliko usitniti Porin tako da svaka podskupina dobije svoju kategoriju. Bila bi premala konkurencija u tim skupinama. To je, mislim, pop-rock album i bend. Ako se bendovi kao Coldplay i drugi svrstavaju kao rock bendovi onda bismo mogli i Vatru tu uvrstiti. Ne bi bilo ok takve bendove smještat u kategoriju s Grašom ili Ivanom Zakom. Otkako je Porin krenuo, stalno mijenjaju kategorije. Mi smo prvog Porina dobili za Najbolji alternativni album, bio je to “Džinovski”. Taj album je sve samo ne alternativan, to je običan punk-rock album. Alternativno bi bilo više Let 3, to mi više u tu kategoriju spada.

Urban nije htio biti alternativan…
Najiskrenije, mi smo već dvadesettri-četiri godine u tome i sve što pamtim je provod na afterpartyjima. Da me sad pitaš koliko smo ih dobili, nemam pojma. Pamtim to više kao mjesto dobrog druženja. Ajde kad ih dobiješ jako puno, pa onda to uvijek negdje zvoni, ali sad je li Hladno pivo dobilo dva ili tri, to niti će nama nešto promijeniti posao, niti će nam porasti cijena na terenu. Vani je to drugačije, kada dobiješ Grammy, odmah ti skoči koncertna cijena.

Koja je onda svrha Porina?
Svrha je doći tamo, družiti se s ljudima, biti na televiziji. Zapazi te vlasnik neke lokalne diskoteke koji si razmišlja da te još nije zvao pa bi to mogao sad učiniti i tako. (smijeh) Osim toga, dobro se zabavljaš nekoliko dana na tuđi račun, feštaš, srećeš neke ljude koje ne srećeš svaki dan i to je meni najljepša stvar Porina. To je neki mali sajam glazbe, kombiniran s taštinom, naravno.

Vidiš li to kao inspiraciju za neku pjesmu?
Uvijek ostavim par rečenica koje poslije iskoristim kada ću pisati neku pjesmu. “Svijet glamura” ili pjesmu o malom zavidniku koji ne može gledati neke koji primaju peti Porin u ruku, a ja nisam dobio niti jedan. Bit će tu svega (smijeh).

Ima li neki mladi punk bend koji bi ti uvrstio među nominirane? Pratiš li uopće tu scenu?
Jako slabo. Bend Šank mi se sviđa, imaju stav. Cinkuše volim, njih bi nominirao, ne znam natječu li se oni uopće.

Za koji si zadnji koncert platio kartu?
Hm…ne sjećam se…bio sam na grupi M.O.R.T., od ovih domaćih bendova.

S obzirom na sve što se događa u zadnje vrijeme, bi li bi te bilo frka kao pjevaču nastupati pred velikim brojem ljudi?
Bio sam nedavno u Londonu na koncertu Mumford and Sons i nisam uopće razmišljao o tome. Doduše nakon onog masakrau u Parizu mi je svašta prolazilo kroz glavu. Ali vremenom prihvatiš vrijeme u kojem živiš i nastaviš dalje.

Prijatelj iz Njemačke je tvoj veliki fan, mislim da je hrvatski čak naučio kroz tvoje pjesme, pa te zato moram pitati zato za tvoju vezu s njemačkom punk scenom. Znaš li neki bend na sceni?
Mi smo krenuli pod utjecajem nekih njemačkih punk bendova kao što su Die Golden Zitronen. Njihovu smo pjesmu “Fur immer punk” i obradili. To je zapravo obrada njihove obrade (smijeh). Slušali smo Die Böse Onkels, Die Toten Hosen koji su najjači i dalje njemački bend iz tog miljea. Čak smo svojevremeno imali i pjesme na njemačkom. Imali smo i koncerte tamo s nekim njihovim punk bendovima koji nisu bili poznati.

Da si ostao u Njemačkoj, bi li bio panker ili bi postao šminker?
To je pitanje koliko na čovjeka utječe okruženje, koliko geni i tako. Mislim da bi se svakako bavio glazbom. Živeći u Njemačkoj sam se zainteresirao za glazbu, bilo je to doba njihovog novog vala. Mnogo se dobrih bendova tada pojavilo. Pitanje je samo bih li upoznao prave ljude što je ključno kod formiranja benda jer baš slučajno potrefiš na srodnu dušu. To se meni dogodilo u Gajnicama kad je dugokosi frajer s Iron Maiden bedžom postao moj gitarist s kojim sviram već dvadeset i pet godina. Vjerojatno s druge strane da sam ostao tamo sad bismo imali puno veće i imućnije tržište

Prošlo je godinu dana od zadnjeg albuma. Sada kada se sve sleglo, što ti je najvažnije? Porin, broj prodanih albuma, ljudi koji dolaze na koncerte…?
Najvažnije je da se ljudima nove pjesme sviđaju. Jako mi je bitno da osvježimo repertoar. Umro bih od dosade da cijelo vrijeme sviram prvi album.

To baš ljudi najviše vole…
Pa i ne baš. Ekipa nekako najviše voli od “Šamara” pa na dalje. Mladi ipak više vole nove pjesme, ali stariji ipak forsiraju prve albume. Uspjeli smo da se nove pjesme uvuku u publiku i to nam je najbitnije. I da imamo puno koncerata. Mi smo bend koji živi samo od sviranja i isključivo od sviranja i to nam je jako važno.

“Ona te dribla ko Messi” – to se dogodilo svim tvojim frendovima, uključujući i tebi?
Pa je, to bismo mogli gledati više kao situaciju kada recimo djevojka upozna momka i prestane više bilo gdje izlaziti. Ostane u tom ambijentu i nakon nekoliko godina kada veza počinje pucati shvati da nema s kim izići nigdje (smijeh).

Što još radiš osim sviranja, jesi li još negdje angažiran?
Ima jako puno sada evenata, okruglih stolova, ne znam kako bih to opisao, gdje ja nešto pričam o pisanju pjesama, o tome kako je imati bend. To je već peti događaj ove godine na kojem sudjelujem. Volim to, vidim puno mladih ljudi koji sudjeluju i drago mi je ako mogu privuči nekoga da se bavi ovime jer je to jako lijepo zanimanje. Već imam nekoliko takvih događaja zakazanih i u narednom periodu.

Što bi prof. Žmegač rekao na tvoje stihove?
Mislim da je generacijski jaz među nama prevelik da bi on nešto rekao.. On je bio jedna…alfa i omega na toj Germanistici.

Ali i veliki ljubitelj glazbe…
Da, klasične glazbe.

Hoćeš li u klupskoj atmosferi u Križevcima svirati stare stvari, hoćeš li nam otkriti nešto od set liste ili?
Sutra ćemo imati probu na kojoj ćemo skinuti prašinu s pjesama koje nismo dugo svirali. Imamo običaj staviti četrdesetak pjesama na popis pa ovisno o tome što ekipa vikne sviramo.

Pa vi ste spontani kao bluzeri!
Pa da, odsviramo prve tri-četiri pjesme kako nam se svidi i onda dalje prema reakcijama publike. To je jedna ljepota koncerta što nikada nismo odsvirali dva identična koncerta, to bi bilo možda predosadno. Nekad se čak znali desiti da najavim pjesmu koju dugo nismo svirali pa shvatim da sam zaboravio tekst…bilo je tu i neugodnih trenutaka (smijeh). Ali to je cijena spontanosti. Na klupskim koncertima čuješ ljude, u arenama je želje i pozdravi izbgube u masi.

Kada bend ima točno određenu set listu na turneji, nakon nekog vremena sve postane tupo…
Da, onda moraju ići s rasvjetom i svim tim spektakularnim efektima. U klubu, kada nemaš te stvari na raspolaganju, moraš stvoriti ugodnu atmosferu i da im se pojavi osmijeh na licu. Kada postigneš da svi se malo smijulje, napravio si dobar koncert.

Znači, tko će biti najglasniji ispunit će mu se muzička želja?
Da, svakako. Mi volimo glasnu publiku.

Jesi li ikada probao Križevačko pivo?
Nećeš vjerovati, jučer navečer sam i to probao, craft pivo, ako se ne varam. Na Gornjem gradu u jednom kafiću. Naručio sam ga i reko koja slučajnost, prvi put vidim to pivo, a u petak tamo sviramo.

Hvala na odvojenom vremenu i vidimo se u Križevcima!