U petak 15. travnja 2016. godine u križevačkom Klubu kulture je održana premijera monodrame “The Executive / Izvršitelj” mlade britanske spisateljice Elinor J. Boult, koju je režirao i odigrao mladi Križevčanin Josip Martinčić, student engleske književnosti i dramaturgije na prestižnom Sveučilištu u Londonu te član križevačke udruge P.O.I.N.T. koja potpisuje izvršnu produkciju predstave, dok je udruga K.V.A.R.K. zadužena za ton i tehničku realizaciju. Zbog velikog interesa križevačke publike i rasprodane praizvedbe, organizatori objavljuju termin druge izvedbe u četvrtak 21. travnja, također u Klubu kulture, s početkom u 20 sati. Ulaznice po 25 kuna se nalaze u pretprodaji u Art Rock Caffeu, Gradskoj knjižnici “Franjo Marković”, knjižnici Gimnazije Ivana Zakmardija Dijankovečkoga te knjižnici Osnovne škole Ljudevita Modeca, dok će na ulazu u Klub kulture koštati 35 kuna.
Tekst monodrame, napisane ekskluzivno za praizvedbu na netom završenom 12. Culture Shock Festivalu u Križevcima, tiskan je u knjižici, zajedno s Martinčićevim prijevodom na hrvatski jezik, koju će svaki posjetitelj dobiti besplatno uz kupljenu ulaznicu. Naslovnu fotografiju potpisuje Maddie Oslejsek, ilustracije je izradila Senka Pleše, urednici izdanja su Hrvoje Belani te Sonja Mrnjavčić, koja je uz Jelenu Kovačević bila zadužena za lekturu i korekturu. Dizajn i grafičku pripremu potpisuje Andrija Prelec, a nakladnik je križevačka udruga P.O.I.N.T. CIP zapis dostupan u računalnome katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice pod brojem 000929460, a ISBN izdanja je 978-953-99805-4-0.
Recenziju drame potpisuje poznata hrvatska književnica, prevoditeljica i pedagoginja Željka Horvat-Vukelja, čiji ulomak donosimo: “Odlika mladih ljudi jest da postavljaju pitanja. Po tome je Elinor J. Boult tipičan mladi čovjek. Odlika mladih ljudi jest i to da spremno i čak olako daju odgovore. Po tome Elinor J. Boult nije tipičan mladi čovjek. Ona postavlja teško, najteže pitanje o tome tko nam određuje sudbinu, ali na njega ne nalazi odgovor odnosno, ako ga i naslućuje, nije sigurna da je on točan. Unatoč tomu, Elinor se odlučuje krenuti u literarnu potragu za odgovorom. Štoviše, ona nas kao gledatelje (a sada, evo, i čitatelje!) poziva da joj se pridružimo, uvjerena da ćemo svi od toga imati koristi te da ćemo iz te zajedničke pustolovine izići, ako ne pametniji, a ono barem duhovno bogatiji.” (Iz recenzije “Mala forma za veliko pitanje”, travanj 2016.)
