Nabijanje na rogove

Jučer (05.05.2016. – op. ur.) je u Gostoviću kod Vrbovca održano natjecanje bikova bodača, a uz bikijadu je upriličena i štraparijada – natjecanje konja u potezanju trupaca. Borbe bikova u Hrvatskoj uglavnom vezujemo uz Dalmatinsku zagoru, ali čini se da i u središnjoj Hrvatskoj postoje nastojanja da se izmisli tradicija hrvatske koride. Čak su i u Zagori, u kojoj se pozivaju na veliku tradiciju, borbe bikova doživjele procvat tek devedesetih.

Zakonom o zaštiti životinja zabranjeno je sljedeće: povećavati agresivnost životinja selekcijom ili drugim metodama, huškati životinje na druge životinje ili čovjeka ili ih dresirati na agresivnost (osim pri dresuri službenih i lovačkih pasa pod vodstvom osposobljenih osoba), obučavati životinje za borbe, organizirati borbe životinja, ili sudjelovati u njima, posjećivati ih i oglašavati te u vezi s tim organizirati klađenje i sudjelovati u klađenju.

Zašto je onda moguće ogranizirati borbe bikova? Zato što su Zakonom izuzeta “tradicionalna natjecanja bikova”. Izuzetak od ostalih borbi životinja donesen je amandmanom neposredno prije usvajanja Zakona o zaštiti životinja 2006. godine, u želji da se Zakonom reguliraju bikijade u Dalmaciji i Dalmatinskoj zagori. Pritom valja spomenuti kako je Bosna i Hercegovina, gdje bi se borbe bikova i mogle nazvati tradicijom, iste zakonom zabranila. No, zato je redovita pojava da se bikovi iz Bosne i Hercegovine dovoze na bikijade u Hrvatsku.
plakat.jpg

Bikijada koja je održana u Vrbovcu ne spada u kategoriju dalmatinskih bikijada, ali izgleda da to nitko ne smatra problematičnim i ilegalnim – u Vrbovcu se bikijade bez problema održavaju već nekoliko godina. Jučerašnja Seoska olimpijada u Gostoviću organizirana je od strane braće Tubića (kod organizacije bikijada su gotovo uvijek u pitanju braća), a privukla je oko 700 gledatelja.

U selu svega nekoliko kilometara udaljenom od Vrbovca ovo je bio velik događaj. Izdaleka se čuo razglas i glas spikera koji je najavljivao borbe, a ispred kuća na ulazu u selo tražilo se parkirno mjesto više. Za parking je bilo zaduženo nekoliko dječaka u florescentnim prslucima, koji su se pobrinuli da svi koji se žele parkirati parking plate dvadeset kuna. Zapanjujuće je koliko je parkiranih automobila imalo njemačke registracije – ovakva natjecanja valjda privlače gastarbajtere, koji u velikoj mjeri trpaju kune i eure pjevačicama cajki i klade se na svoje omiljene bikove – Zeću, Kukana, Agresora, Sabljara, Šveđana, Vilaša. Ima čak i jedan bik Katarina, ali jučer mu nikako nije bilo do borbe.

Sama ulaznica za bikijadu koštala je četrdeset kuna, a uključivala je i gratis porciju pečenog vola, za koju su kroz čitav dan ljudi stajali u redovima. Spiker je nekoliko puta naglasio kako se radio o velikoj gesti braće Tubića, jer se na drugim natjecanjima takvo nešto ne dijeli besplatno. Braća su se pobrinula i za glazbeni dio – na početku natjecanja publika je imala priliku uživati u hitovima Colonie, Thompsona, Miroslava Škore i Severine, a kasnije u danu i slušati live nastupe nekoliko pjevača, čiji se repertoar uglavnom sastojao od cajki. Za djecu su, nedaleko od ograđenog prostora za bikove, postavljena dva ringišpila, te šarenilo balona i igračaka.

Vrtili su se janjci, sočne psovke pratile muzičke note, a borbe bikova otegnule su se od podneva do večeri. U nekoliko borbi nije ni došlo do okršaja jer se bikovi jednostavno nisu htjeli boriti, ma koliko ih vlasnici pokušali natjerati na to. Jedan je bik u dva navrata bježao iz ograđenog prostora, a u drugom naletu je došao skroz do pečenih janjaca, uletio je u publiku – što je rezultiralo malim kaosom. Ljudi su se razbježali jer biku očigledno nije bilo do zezancije, iako su ga naposljetku vlasnici uspjeli obuzdati i odvesti natrag u boks.

“Vrhunci” dana, sudeći po komentarima publike, bili su trenuci kad su pojedini bikovi bilo toliko isprovocirani da su se čak izboli i raskrvarili si glave. Ali sve u svemu, izgleda da za mnoge ni to nije bilo dovoljno uzbudljivo, u prolazu su komentirali kako “i nisu baš dobre borbe” i “može to puno bolje”. Po nemilosrdnom suncu bikovi su, u maniri pravih filmskih zvijezda, odbijali igrati ulogu na koju su ih tjerali njihovi redatelji i nezasitna publika. Baš čovjeku dođe da bude ponosan na bikove.

Udruga Prijatelji životinja na poražavajuć odnos prema zaštiti bikova upozorava već godinama. Na njihovu incijativu Mirela Holy je 2012. godine Vladi uputila pitanje kojim je tražila očitovanje o izuzeću bikijada iz Zakona o zaštiti životinja te izrazila potrebu da se izrijekom zabrani borba bikova. Holy je istaknula i kako se radi o praksi koja je u potpunoj suprotnosti sa suvremenim zakonskim trendovima u EU i okolnim zemljama.

Njen je prijedlog odbačen, a na pitanje je odgovoreno, između ostalog, kako je “navedeni običaj zanimljiv u turističkom i kulturnom smislu te ga je potrebno zaštiti u svrhu održanja uzgoja jedinstvene vrste bika specifičnih karakteristika i ponašanja, koji u međusobnom nadmetanju odmjerava snagu s drugim bikom, ali bez ranjavanja, pri čemu poražena životinja jednostavno slobodno napusti područje nadmetanja”.

Ono što je indikativno u ovom slučaju jest pokušaj fokusiranja na one zemlje unutar EU (u manjini) koje još uvijek nisu zabranile slične prakse, pa se primjerice poziva na borbe krava koje se u nekim zemljama održavaju na sličan način. Valja i ovdje primijetiti tendenciju Vlade da Hrvatska bude posljednja zemlja koja će donijeti neke pozitivne zakonske promjene (tek kad su svi, inače ništa), i našoj Vladi posve stranu ideju da bi jednom mogla prva inicirati nešto dobro (kako znaš da je dobro, ako nisu drugi to napravili).

Naposljetku, čak i kad bi se radilo o tradiciji, trebalo bi biti jasno kako nije svaka tradicija dobra ni vrijedna očuvanja. Neke tradicije se mogu i moraju mijenjati, a čovjek može i mora evoluirati. (H-Alter)

(Integralnu verziju teksta možete pročitati ovdje)