Osvrt na gitaristički koncert Luke Lovrekovića

U smiraj ljetne večeri, za opuštajući ugođaj u punoj Koncertnoj dvorani križevačke glazbene škole možemo zahvaliti Luki Lovrekoviću, studentu gitare koji se domaćoj publici prekjučer predstavio zanimljivim i kvalitetnim programom.

Gitara je, uz klavir najpopularniji glazbeni instrument po preferencijama djece koja upisuju glazbene škole u Hrvatskoj. I dok je izrazito popularna u zabavnoj glazbi te na rock, blues, jazz, country sceni, rijetko imamo priliku čuti da se netko odlučio baviti studiranjem gitare kao klasičnog instrumenta. Neobično je što su i upisne kvote na zagrebačkoj Muzičkoj akademije vrlo skromne kad se radi o gitaristima. Naime, iako je velika baza mladih gitarista iz koje ih dosta završava srednju glazbenu školu, godišnje ih se na akademiju prima dvoje ili troje.

Mnogi kažu da je nezahvalno svirati gitaru u koncertnim dvoranama, jer svojim zvukom neće ispuniti prostor kao klavir, violoncello ili saksofon. Također, dovoljno je da se u publici netko par redova iza vas malo nakašlje pa da taj šum automatski dođe u prvi plan i prekrije trud muzičara na sceni. Zbog svoje suptilnosti u izražaju i blagog zvuka, gitaristički repertoar idealan je za sanjarenje i opuštanje. Time ne želim nikako reći da je koncert bio dosadan, a izvođač beskarakteran. Upravo suprotno. Lukina interpretacija je sugestivna i prirodna, a opet iz nje proizlazi sva ljepota glazbe.

Program je sadržajno raznolik i zanimljiv. Luka nam je priuštio besplatno putovanje kroz različite zemlje, razdoblja i stilove u kojima su se izmjenjivale ritmične i virtuozne skladbe s onim mirnijeg i lirskog ugođaja. I dok se on u maniri pravog olimpijca borio s notama i pasažama, jer ipak je to program kojeg će izvoditi na natjecanjima, svatko je u sebi nosio svoj doživljaj onog što je čuo i osjetio. Neki su se prepustili umirujućem zvuku gitare, neki su slušali i čuli možda samo ono što još nije dovoljno izvježbano, neki su se dovoljno opustili da mogu kroz Lukinu izrazito muzikalnu interpretaciju doći u dodir sa svojim unutarnjim raspoloženjia i mislima, a neki su se možda pitali kako je te sve note stavio u glavu i prste i zapamtio što sllijedi nakon koje melodije. Kako god bilo, publika je bila vrlo zadovoljna i raspoložena što je izvođač nagradio još jednim dodatkom na kraju koncerta.

U programskoj knjižici smo mogli pročitati detalje iz Lukine biografije; tu je pregršt nastupa, nagrada, natjecanja. Luka je tek krenuo u ozbiljnije studijske godine (sada završava drugu godinu gitare na Muzičkoj akademiji u Zagrebu) i trenutno je za njega smisao života vježbanje, sviranje, nastupanje, natjecanja, usavršavanja. Ulaganje u budućnost kroz puno rada. Posvećenost glazbi, posvećenost instrumentu i svom cilju. U njegovom sviranju osjeća se sazrijevanje. Ne svira više samo srcem, nego je puno mirniji i polako se naziru obrisi zrelog muzičara i svirača u kojeg se razvija.

Možemo biti ponosni što se Lukin prepoznatljiv talent i muzikalnost, zajedno sa izvrsnim sviračkim temeljima isklesanim u našoj školi i dalje razvija na višoj razini i radovati se budućim koncertima koji su uvijek prava prilika za odmak od svakodnevice.