Dragan Iveljić: Da sam znao da je u Njemačkoj toliko dobro, otišao bih i ranije

KRIŽEVAČKI GASTARBAJTER U Križevce sam došao 1992. godine, zavolio sam ljude ovdje, uvukao mi se grad pod kožu, dugi niz godina proveo sam u NK Križevcima gdje sam stekao mnogobrojna prijateljstva i stvarno mi je bilo jako teško napustiti i grad i ljude s kojima sam razvio prijateljstva.

Svatko od nas poznaje nekoga tko je otišao iz Hrvatske trbuhom za kruhom. Čitamo o desecima autobusa koji svakodnevno presjedaju u Münchenu i vode Hrvate prema različitim destinacijama. Velik broj Hrvata unazad par godina, većinom otkako su otvorene granice Europske unije za naše građane, traži bolji život u zapadnim zemljama, tamo gdje se nude poslovi, bolji život, više plaće.

Egzodus radno sposobnog stanovništva poprimio je takve razmjere da se čak može usporediti s razdobljem nakon drugog svjetskog rada kada je zbog nestašice radne snage Njemačka uvozila gastarbajtere iz Jugoslavije. Dragan Iveljić jedan je od onih koji je skupio dovoljno hrabrosti i sa svojom obitelji, ženom Lidijom i sinom Davidom, preselio u Nurnberg, nakon Münchena, drugi najveći grad u njemačkoj pokrajini Bavarskoj.

Na odlazak se odlučio onoga dana kada je siguran posao za njegovu ženu propao i tu se prelomilo, jedini izlaz iz situacije bio je odlazak iz Hrvatske. Križevčani koji su poznavali Dragana o njemu su uvijek imali samo riječi hvale, prikupio je mnoge simpatije i bio je jedan od gorljivih navijača lokalnog nogometnog kluba kojeg je redovito pratio i u kojem je godinama trenirao. Stupili smo s njime u kontakt kako bi nam objasnio kako se snašao u inozemstvu.

Je li bilo teško napustiti Križevce?

U Križevce sam došao 1992. godine, zavolio sam ljude ovdje, uvukao mi se grad po kožu, dugi niz godina proveo sam u NK Križevcima gdje sam stekao mnogobrojna prijateljstva i stvarno mi je bilo jako teško napustiti i grad i ljude s kojima sam razvio prijateljstva.

Koliko je dugo trajao proces pronalaska posla u Njemačkoj?

Kad sam došao u Njemačku, radio sam na poslovima čišćenja, a živjeli smo u uredu kod šefa, bilo nam je teško u početku, žena je radila u hotelu, ali pronalazak posla uopće nije bio problem, poslova ima napretek. U Hrvatskoj sam radio kao vodoinstalater u Komunalnom poduzeću, a trenutno u Nürnbergu radim u dostavi paketa dok mi žena preko agencije radi u banci. Njoj je puno lakše s obzirom da odlično govori njemački.

Kako ti se čine Nijemci kao ljudi i planiraš li se vratiti u Hrvatsku?

Nijemci su stvarno radišan i pedantan narod te već nakon godine dana boravka mogu potvrditi da kod njih vlada red, rad i disciplina, sve ono o čemu se priča. O vraćanju u Hrvatsku uopće ne pomišljam i niti u najluđim snovima nemam u planu povratak u Križevce, eventualno kad na red stigne razmišljanje o mirovini, ali o tome je još jako rano pričati.

Kakvi su troškovi života?

Život u Njemačkoj je kudikamo bolji nego u Hrvatskoj i prezadovoljan sam životom ovdje, čovjek si može priuštiti stvari koje sam nekad samo sanjao. Plaće ne želim niti uspoređivati, standard života je skroz drugačiji, najviše novaca odlazi na plaćanje stanarine i režija. Jako je teško doći do stana, potrage za stanom znaju potrajati mjesecima, mi smo osobno četiri mjeseca tražili stan. Stanarina za trosobni stan u Nurnbergu kreće se otprilike oko 600 eura plus režije, ali to dosta ovisi od grada do grada.

Za kraj je Dragan optimistično, na tragu vlastitog primjera, poručio svim ljudima koji ne vide izlaz u životu ili krpaju kraj s krajem.

– U Njemačkoj ćete sigurno pronaći posao ako želite raditi, ali to nije zemlja za nostalgične ljude čija će glava biti mislima u Hrvatskoj. Takvi će kratko izdržati i ubrzo puknuti. Ovim putem pozdravljam sve križevačke prijatelje iz obećane zemlje.(ePodravina.hr)