Radionica Inkubatorske mreže Ekonomija zajedništva
U subotu 21.1.2017 u Križevcima se održala radionica Ekonomije zajedništva u organizaciji Udruge za ekonomiju zajedništva u prostorima „Mariapoli Faro“. Ta radionica je ustvari službeni početak zajedničkog projekta koji je dio globalne mreže Ekonomija zajedništva – međunarodna inkubatorska mreža (EZ-MIM). Taj projekt započinje u našoj regiji s inkubatorskim aktivnostima istraživanja i edukacije te razmjene znanja na polju poduzetništva i ekonomije.
Kako sam to ja doživio, kao osnovnu značajku Ekonomije zajedništva mogli bismo navesti živi interes njenih članova jedni za druge koji se kroz organizacijsku mrežu podupiru razmjenom znanja, iskustva i financijskih sredstava kojima svaki član doprinosi od dobiti svojeg poduzeća i koja se koriste za razvijanje projekata članova organizacije. Jedan od organizatora Peter Fabjan je pak stavio intenzivnu brigu organizacije za pojedinca za čiji rast se brine zajednica i podupire ga znanjem i iskustvom, a cijela priča je zaokružena duhom zajedništva i kulturom davanja.
Na stranici Udruge ekonomije zajedništva stoji: „Subjekti ekonomije zajedništva – poduzetnici, zaposlenici i drugi – nadahnjuju se na načelima drugačije kulture od one koja danas prevladava u ekonomskoj praksi i teoriji. Možemo je nazvati kulturom davanja, a upravo je u suprotnosti s kulturom posjedovanja.“
Prema tom duhu kreće i ovaj projekt kroz koji će se stvarati mreža iskusnih i početničkih poduzetnika koji će jedni druge podržavati razmjenom znanja i iskustva. U tom duhu se odvijala i ova radionica. Iskusni poduzetnici i djelatnici iz područja gospodarstva i ekonomije kao što su pročelnik za gospodarstvo grada Križevaca Darko Masnec i direktor Razvojnog centra i tehnološkog parka Križevci Tihomir Hodak, dijelili su svoja iskustva iz poduzetništva te upozoravali polaznike s kojim se sve izazovima susreću početnici u poduzetničkim pothvatima.
Već iz tog prvog dijela moglo se jasno vidjeti da na ovoj radionici početnici u poduzetništvu mogu steći vrlo vrijedne informacije i iskustva iz osnova poslovanja, organizaciji i upravljanju poduzećem iz različitih kutova gledanja (inkubator, poduzetnik, profesor). Upravo ta cijelovita slika o podzetništvu dobivena iz svih tih kuteva podzetnicima može biti od velike pomoći kod planiranja svojih poduzetničkih pothvata. Tu se odmah mogla vidjeti i jedna druga specifičnost: teško ćemo vidjeti da jedan poduzetnički inkubator okuplja u istoj prostoriji ljude iz javne uprave, iz obrazovanja, pa same polaznike i na kraju poduzetnike.
U drugom dijelu radionice uslijedila su predavanja koja je započela ekonomistica Marijana Lovrenović na temu osnovnih i potrebitih alata za ostvarivanje poslovne ideje. Nakon toga je svoja iskustva podijelio poduzetnik Ante Bilić, onda je uslijedilo predavanje doc.dr.sc. Ivane Marić o osnovama poslovanja i organizacije i upravljanja poduzećem, a sve se završilo još jednim dijeljenjem iskustva poduzetnika Mislava Lukše.
Iz ovoga možemo vidjeti da se u ovom projektu, osim umrežavanja i međusobonog podupiranja, uvelike radi o osposobljavanju novih i već aktivnih poduzetnika koji žele napredovati. To je zamišljeno kroz 6 modula i 2 bootcampa (jednodnevnih i dvodnevnih) pod nazivom „Želim (p)ostati poduzetnik“ raspoređenih u 10 tematskih cjelina: kreativnost – poduzetništvo, motivacija, komunikacija, konflikti i njihovo rješavanje, marketing, management, osnove računovodstva i administracije, pravni okviri za poduzeća, financiranje i izrada business plana.
Za drugi modul već je dogovoren datum 18. i 19. veljače 2017. i tada dolazi u goste i prof. Luigino Bruni, koordinator Ekonomije zajedništva. Sudeći po ovoj radionici, možemo u budućnosti očekivati razne pozitivne novosti i promjene od polaznika radionice i članova pokreta. Ekonomija zajedništva ima jedan vrlo topao i human pristup, stremi visoko, ali čini se da stoji nogama čvrsto na zemlji, i kao takvu trebamo pozdraviti ovu organizaciju i dublje se pozabaviti njenim idejama.
Baš sam iznenađena, što se sve mijenja na bolje, a o čemu se malo čuje.
Krasna Radionica, iz koje izdvajam samo ono što je za mene “novo” razmišljanje i jako pticajno.
– Umrežavanje i međusobno podupiranje.
– Kultura davanja, što je upravo suprotno kulturi posjedovanja.
– Želim (p)ostati poduzetnik.
Divno je da još ima ljudi, koji su spremni uložiti svoje vrijeme, da bi dali- dijelili svoja iskustva, da bi drugi, dobili informaciju kako to izbjeći. Zapravo da bi dobili cjelovitu informaciju i možda izbrusili svoje osobne sposobnosti i želje, oko vlastitiog samozapošljavanja. Sve je to vrlo važno, osobito za male sredine, jer je (čini mi se), prošlo vrijeme velikih firmi, a i briga Države, sve više izostaje.
Dobro je, da se počelo razmišljati, da ovo korporativno razmišljanje, sve više siromaši društvo- pojedinca. Pa čemu nam sav taj tehnološli napredak, ako su zaposlenici robovi? Čovjek bi očekivao, da će se radni sati u tjednu smanjiti, e da bi ljudi imali vremena za obitelji, za osobnu izobrazbu, za svoje hobije, za duhovnost, za sve ono što stvara zadovoljnog pojedinca.
Onda se pitamo, čemu služi sav taj napredak i sve te nove tehnologije, ako ne da budemo bolji- plemenitiji ljudi?