Damir Urban: ‘Radije nastupam u malim klubovima nego u velikim dvoranama’

Karizmatičan riječki glazbenik Damir Urban u petak 7. travnja sa svojom četvorkom nastupa u križevačkom Klubu kulture u sklopu Culture Shock Festivala. Tim smo povodom porazgovarali s njim.

Dosad nikad niste nastupali u Križevcima? Imate li kakvo profesionalno ili privatno iskustvo vezano za koprivničko-križevački kraj?

Da, koliko mene pamćenje služi, nismo svirali u Križevcima, a sviram tridesetak godina. Možda mi je pobjeglo: zadnjih dvadesetak, petnaest ne stojim najbolje s pohranom podataka. U svakom slučaju, za cijeli ovaj kraj – koprivničko-križevački, naravno da smo svirali u raznim opcijama i tuda sam i privatno prolazio više puta, i ostajao i boravio kod svojih prijatelja. Neki od tih prijatelja iz tog kraja… Srećem se s njima, prijateljstva su ostala. Jedan dio njih je u Zagrebu, došli su trbuhom za kruhom, što bi se reklo. Neki su zbog organizacije koncerata, zavisi čime se bave, novinarstvom ili čime, ostali nakon studija u Zagrebu; neki od njih su se i oženili i nastanili, tako da, to su sve ljudi iz ovog kraja, ali eto, srećemo se uglavnom u Zagrebu kada dođemo.

Tako da, što se same publike tiče iz Križevaca, s obzirom da dugo sviram, nekako me iskustvo uči da je naša publika zapravo dosta slična u svim gradovima. To su sve ljudi sličnog senzibiliteta, imaju slične interese, dijele slične ili iste ljubavi… Tako da, što se same publike tiče, radi se zapravo o istim ljudima, manje-više.

Pristupate li koncertima u manjim klubovima, kao što je križevački Klub kulture koji smješta otprilike 250 ljudi, drugačije nego nastupima u velikim prostorima? Iz Vaše perspektive, koje su, osim brojčano očitih, glavne razlike?

Pa, u samoj pripremi pristupamo isto, u izvedbi ne pristupamo isto. Znači, što se tiče vježbanja pjesama, uvježbavanja, sklapanja nekakve set liste, da, to je zapravo slično, tu ne ovisi o tome, ne… Veličina kluba nam ne diktira set listu toliko. Međutim, kad dođemo na lice mjesta, onda naravno da je koncert u malom klubu potpuno drugačiji od koncerta u velikom prostoru. Pogotovo u komunikaciji s publikom. U malom klubu, ti do kraja koncerta, ako koncert potraje duže od dva sata, ti u toku koncerta malo po malo zapravo upoznaš sve ljude u tvojoj publici. Ne poimence, možda ne znaš možda kako se zovu i ne znaš im možda nekakve navike, ali njihova lica prepoznaješ, tako da postoji nekakva komunikacija oči u oči ili tijelo o tijelo, što bi se moglo reći. U malim klubovima. U velikim prostorima ti zapravo ispred sebe imaš jednu masu ljudi, naravno jednu drugačiju energiju, ali ako bi morao birati, onda su mali prostori nešto što meni sigurno više paše. Znači, intimniji prostor je meni draži nego veliki prostori.

Jeste li ikad prije čuli za Culture Shock Festival koji se u Križevcima održava već 13 godina?

Naravno da sam čuo za Culture Shock Festival, međutim nisam znao da traje već trinaest godina, da ima već toliku tradiciju. I osim samog naziva i nekih imena koja su tu nastupala, ne mogu nešto više ovaj čas reći o tome festivalu, a da to ne bude u sferi izmišljanja.

Glazbenik ste koji je u tom poslu već 30-ak godina s višestrukim potvrdama kvalitete svojega rada. Posljednji studijski album “Mamut” iz 2014. godine, kao i godinu dana kasnije izdan “Live” po tko zna koji put potvrdili su Vas kao produktivnog i kreativnog umjetnika. Upravo ste se vratili iz Zuricha, a dan nakon križevačkog koncerta, nastupate u Rijeci. Koliko često nastupate?

Nastupamo onoliko koliko treba. Znači, zapravo mi nastupamo po pozivu. Kad nas netko pozove, ako smo taj dan slobodni i ako, naravno, to ima nekog smisla i ako se mogu nekakvi naši, nekakvi tehnički zahtjevi koji nisu ne znam kako strašni, ako se mogu ispuniti, naravno da ćemo doći. Ono što mi pokušavamo je ne svirati više od jednom na godinu u jednom gradu, znači ne ponavljati se više puta, i ako sad dođemo u Križevce, vjerujem da nećemo doći tako brzo ponovno. To nije zato što ne želimo, nego zato što moramo dati ljudima vremena da se, na neki način, uželimo zapravo jedni drugih. To je jedna stvar što nam diktira kojom količinom i koliko ćemo svirati. S druge strane, ja ne volim raditi više od dva ili tri nastupa zaredom zato što je poslije toga teško ponoviti kvalitetu prijašnja dva-tri, tako da pomalo padamo u svirci i u svemu, tako da volim nakon dva-tri koncerta ipak doći doma, odmoriti par dana pa nastaviti dalje. Nismo od bendova koji gomila svirke koliko god se može, mislim da to nema smisla. Ipak smo mi glazbenici i volimo to što radimo i trudimo se svim silama da ta ljubav ostane i dalje, a da bi sve to ostalo, treba imati mjeru u svemu, pa tako i u svirkama.

Pada li Vam to ponekad teško zbog obiteljskog života? Kako se glazba i umjetnost slažu s obiteljskom, privatnom stranom?

Pa, ako si čovjek zna organizirati vrijeme, pada mu normalno. Svi ljudi rade nešto u životu, pa tako radim i ja. Ako ćemo gledati koliko ja izostajem od kuće i od svoje obitelji, a koliko izostaje netko tko svaki dan mora biti, ne znam, desetak sati, ili dvanaest na svom poslu, onda sam ja zapravo u prednosti. Bez obzira što me nema nekad po par dana doma, ukupno gledajući, ja sam dobro prošao. Ono što je isto bitno je to da je čovjek zapravo tamo gdje treba biti. Znači, kad sam s obitelji i s klincima, posvećujem se isključivo njima i to vrijeme se trudim provesti što kvalitetnije s njima. Isto tako, kad sam na bini i kad sviram, kad sam u studiju, naravno… Posvetiti se u potpunosti tome. Tako da tamo gdje jesam, to radim najbolje što mogu i dajem se koliko god mogu u to. Kad sam doma, doma sam, kad sam na putu, na putu sam. Ali ne vidim problem u tome, navikli smo se već i super funkcionira.

Nedavno je izašao Vaš novi singl “Dirigent”. Je li možda za barem malen dio nadahnuća za pjesmu zaslužno Vaše iskustvo u tv showu “Maestro”?

Singl “Dirigent” koji je izišao nema veze s mojim nastupom u TV showu “Maestro”, ali da, naziv vuče direktno asocijaciju na to. Ali vjerujem da bi se pjesma tako zvala i bila ista ovakva i da nikad nisam bio pozvan u taj show.

Pjesma “Dirigent” zvuči kao rock uspavanka s blagim etno prizvukom. Može li ju se smatrati paradigmom predstojećeg albuma?

Ta pjesma je zapravo na neki način slučajno izabrana kao nekakav najavni singl zato što smo je izveli već uživo na jednom koncertu i onda smo mislili: “Ok, ako moramo neku pjesmu izbaciti, bilo bi suludo izbaciti nešto što… Ajmo izbaciti ono što su već imali prilike čuti.” S druge strane, bila je gotova, svi instrumenti bili su snimljeni na njoj i bilo ju je najlakše završiti. Eto, razlozi su vrlo jednostavni. Mogla je umjesto nje biti bilo koja druga pjesma.

Izlazak albuma najavljen je za jesen. Jeste li već snimili veći dio materijala za album i možemo li prije njegova službenog izlaska očekivati još poneki singl?

Izlazak albuma je najavljen za jesen. Snimili smo veći dio materijala, makar ne znamo još koliko zapravo pjesama treba biti na tom albumu. Još uvijek nismo ni u izboru pjesama sigurni, koji će nam biti koncept albuma i što će biti odrednica, koje će pjesme zbog toga biti u izboru za album, a koje neće. Još uvijek zapravo radimo i, što bi se reklo, gomilamo pjesme i onda će biti lako jedan dan sjesti i vidjeti kako sastaviti jednu cjelinu, što nam pripada toj cjelini, a što ispada iz te priče. Nije nam nikakva žurba, vjerojatno ćemo do albuma izbaciti još koju pjesmu, ovako zasebno kao singl, pa ćemo vidjeti.

Hoćemo li možda neku od pjesama čuti i na vašem križevačkom koncertu?

Pa s obzirom da nismo bili u Križevcima dosad, vjerujem da zapravo nećemo, svirat ćemo, naravno, i nešto novijih pjesama sa zadnjeg albuma. Svirat ćemo sigurno i “Dirigenta”, ali s obzirom da sviramo jedan dan, nekako mi se čini da publika koja nas još nije imala prilike možda čuti, da nema smisla na koncertu zapravo predstavljati neke nove pjesme. Bit će vremena za to. Koncert će sigurno biti sastavljen od pjesama koje vjerujem, nadam se da znaju i obogatit ćemo mi set listu i nekim pjesmama koje i nas zabavljaju i koje mi nismo dugo svirali, ali sumnjam da ćemo svirati nešto novo na ovom koncertu.

Jeste li već naslovili album i povezuje li pjesme neki lajtmotiv?

Album još uvijek nije naslovljen, još uvijek ne znamo koliko će biti pjesama na albumu. Čak, s obzirom da sami snimamo album i da stilski nismo zakočeni ovaj čas, pa ima i pjesama koje naginju više elektronici, pjesama koje su u potpunosti klasične “rock band” svirke i usmjerenja. Imamo vremena, slažemo polako, sve te pjesme se mogu još uvijek i prearanžirati i okrenuti u nekom drugom smjeru, tako da zasad upravo radimo na tome i ne bih si davao nekakve okvire koji će me sputati možda u samom radu. Opušteno radimo, pa gdje nas odnese, tamo ćemo i završiti.

Jeste li već koncertno isplanirali ljeto ili ćete se tijekom ljeta odmarati?

Da, imamo već jako puno koncerata dogovorenih. Svakodnevno, naravno, postoje novi upiti i pokušavamo unutar onih datuma koji su već odavno dogovoreni ubaciti još koji novi. Ne pretjerujemo u tome, naravno. S druge strane, dio ljeta, ako sve bude u redu, bit će proveden u pripremi za jednu predstavu gdje bih trebao raditi glazbu. S druge strane, imam i par izvedbi na Brijunima “Antigone”, negdje pred kraj ljeta, tako da sve to skupa… Probat ću još i uhvatiti da s obitelji sedam dana negdje zbrišem, ako to bude bilo moguće. Tako da, da – ljeto je radno.

Imate li kakvu poruku za publiku koja će Vas doći slušati u Klub kulture 7. travnja?

Pa mogu im poručiti da im stiže pet mladih talentiranih glazbenika iz Rijeke. (smijeh) Mi smo pobjednici riječke Gitarijade 1989. godine i dat ćemo sve od sebe da opravdamo njihova očekivanja. Vidimo se na koncertu! Mi ćemo dati sve od sebe, pa dajte i vi, pa gdje nas odnese, odvede – odvede. Hvala vam!