Križevački pohod na Dinaru – najviši vrh Hrvatske

Prošlog vikenda, 27. i 28. svibnja planinari PD „Kalnik“ Križevci sudjelovali su na Tradicionalnom pohodu na Dinaru koji se svake godine održava zadnji vikend u svibnju u organizaciji Hrvatskog planinarskog saveza. Na pohodu je sudjelovalo 400-tinjak planinara iz cijele Hrvatske, a našu grupu činilo je 28 planinara, uglavnom članova PD „Kalnik“ Križevci s nekoliko pridruženih članova PD „Vrbovec“ i HPD „Bilo“ Koprivnica.

Pohod smo započeli u selu Glavaš (570 m/nv) podno Dinare gdje su nas dočekali članovi HPD „Sinjal“ iz Kijeva. Krenuli smo planinarskom stazom preko srednjovjekovne utvrde Glavaš i planinarskog skloništa Martinova Košara prema najvišem vrhu Hrvatske. Staza je srednje teška i vodi uglavnom kroz kamenjar, ponegdje kroz makiju ili planinski travnjak kojem posebnu čar daju biljke kao što su narcisa, alpski jaglac, orhideje i encijan koje su ovo doba godine u punom cvatu.

Kao krška planina i dio planinaskog lanca Dinarida Dinara je „gola“, bez šumskog pokrova pa se cijelim putem otvaraju prekrasni vidici na gotovo sve planine Dalmacije i Bosne te Peručko jezero. Nakon probijanja kroz klekovinu bora u zadnjem dijelu staze te otprilike 4,5 h uspona i 7,7 km u nogama stigli smo na najviši vrh Hrvatske, Dinaru ili Sinjal (1831 m/nv). Na vrhu nas je dočekao geodetski stup, metalni križ i jak vjetar koji prodire do kostiju pa smo se uskoro počeli spušati. U Glavaš smo stigli istom stazom, a trebalo nam je oko 3 h. Domaćini su nas dočekali s klasičnim planinarskim obrokom – grahom, a nakon večere smo se zaputili u Kijevo gdje smo noćili u školi.

Drugi dan bio je ležerniji i opušteniji, više turistički obilježen. Posjetili smo Veliko Vrilo, jedan od mnogobrojnih izvora Cetine u Dalmatinskoj Zagori, a ujedno i najatraktivniji. To je malo jezerce, poznato i kao „modrozeleno oko“, a istraženo je do 117 m dubine pa točna dubina još nije poznata. Na putu za Knin prošetali smo stazom prema slapu Krčić (Topoljski buk), mjestu gdje se riječica Krčić obrušava na sam izvor Krke. Impresionirani ljepotama ovih skrivenih atrakcija, uputili smo se prema zadnjoj, mnogo poznatijoj – Kninskoj tvrđavi.

Srednjovjekovna tvrđava, jedna od najvećih fortifikacijskih građevina u Dalmaciji danas je glavna asocijacija na vojno-redarstvenu akciju Oluja 1995. godine u kojoj je oslobođen okupirani grad Knin. Tome svjedoči i velika hrvatska zastava koja se vijori na tvrđavi i spomenik prvom hrvatskom predsjedniku Franji Tuđmanu koji je zastavu i podigao nakon oslobđenja. S tvrđave smo bacili zadnji pogled na prekrasnu Dinaru, najveću hrvatsku planinu čiju smo surovost i pitomost istovremeno osjećali u kostima.

Dinara, u širem smislu, je planinski masiv koji čini prirodnu granicu između Hrvatske i Bosne i Hercegovine, a obuhvaća, osim Dinare i susjedne planine Kamešnicu i Troglav. Sinjal (Dinara) je najviši vrh na teritoriju Hrvatske dok se najviši vrh čitavog masiva nalazi na Troglavu (1913 m/nv) unutar granica BiH.