Autori filma ‘Gazda: Početak’ u Križevcima poručili da gazde na fin način žele sramotiti i ‘j.bati im mater’

“Svaki put nam ljudi kažu da ih je sram kad u našim filmovima vide što se sve zbivalo u Hrvatskoj, ali toga ima još”,
reći će redatelj Dario Juričan i istraživački novinar Saša Paparella publici u Klubu kulture u Križevcima, nakon ovdašnje, regionalne premijere svoga novog dokumentarnog filma “Gazda: Početak”.
Film je prikazan u okviru 14. Culture Shock Festivala koji organiziraju udruge K.V.A.R.K. i P.O.I.N.T., a Juričan i Paparella došli su u petak kao “stari” gosti, obzirom na to da su lani, istim festivalskim povodom, prikazali prvi film “Gazda”.
Novi uradak, prema njihovim riječima, vraća priču, prikazujući zbivanja s početaka stvaranja Hrvatske, njene tada (i sada) vladajuće partije HDZ-a i njegovih, a prvih hrvatskih, tajkuna, velikih gospodarstvenika… Protagonist priče je Miroslav Kutle, koji je, kao i Ivica Todorić s Agrokorom, obrađenom u “Gazdi”, imao strelovit uspon uz nemalu i (ne)skrivenu pomoć državnog političkog i sudbenog aparata. No, za razliku od Todorića, koji je posrnuo tek lani, Kutlina je korporacijska “hobotnica” bila kraćeg vijeka trajanja, a on je propao brže, ostavljajući fatalne posljedice za tvrtke i njihove radnike kojima je gospodario. Juričan i Paparella stoga su u Križevcima istaknuli da “storija” o Gazdi nema kraja.
“Na Kutlinu primjeru vidjelo se kako funkcionira hrvatsko pravosuđe kad imate puno novca”, kažu autori, apostrofiravši da je od 11 pravosudnih procesa protiv “junaka” njihova filma okončan tek jedan (od čije se presude i njena izvršenja Kutle izvukao sklonivši se u BiH), te kako je upravo nedjelotvornost pravosuđa jedan od gorućih problema hrvatskoga društva.

Dokumentarac “Gazda: Početak” kao i njegov prethodnik, obiluju obradom dokumenata koji uvjerljivo svjedoče o mutnim vezama u vrhu države koja je pogodovala “svojim” kapitalistima. Juričan i Paparella (suautor, uz Mašenjku Bačić, istoimene knjige, po kojoj nije snimljen film, kao što je negdje pogrešno objavljeno, već mu je detaljna dopuna, sa svim materijalima koji nisu iskorišteni za ekranizaciju, op.a.), više su od godinu dana prekapali po svim “živim” arhivima, razgovarajući s neposrednim akterima zbivanja s početka i sredine 90-ih godina 20. stoljeća, da bi nam u 90-ak minuta prenijeli sukus toga razdoblja. I kao da nam poručuju da ne smijemo zaboraviti tko je krao, “jamio” i muljao.
U razgovoru s Križevčanima istakli su i što ih motivira na takav rad:
“Želimo da ljudi u Hrvatskoj imaju manje straha, a ‘gazde’ na fin i pristojan način sramotimo kad to već ne čini pravosuđe. Motivira nas da im j.bemo mater. Oni nisu veliki, oni su mali bijeli miševi”, otvoreni su i eksplicitni bili tvorci dokumentarca koji je u Križevcima gledalo ipak manje ljudi nego “Gazdu” prošle godine.
Juričana i Paparellu, međutim, to nije pokolebalo, naprotiv, ponovno su priznali da ih se interes ovdašnjih posjetitelja, iskazan u raspravi nakon filma, dojmio, pokazavši da je Križevčanima stalo do suočavanja s ne tako davnom prošlošću.
Križevačkoj čitalačkoj publici bit će na raspolaganju nekoliko primjeraka knjige, koje su Juričan i Paparella poklonili gradskoj knjižnici.