Dario Banić: Uspon na Denali uvjerio me kako je bolje planinariti sâm

Dario Banić, predsjednik Planinarskog društva Kalnik iz Križevaca, nedavno se vratio s planine Denali, najvišeg vrha Sjeverne Amerike, visokog impresivnih 6194 metra. Međutim, ne može se, nažalost, pohvaliti i s osvajanjem samog vrha. Ipak, kako ovo nije prvi sličan pothvat ovog iskusnog planinara koji kao dugogodišnji član PD Kalnika iza sebe ima mnoštvo osvojenih respektabilnih vrhova, ne tuguje previše.

– Vrh Denali smatra se u planinarskim krugovima jednim od najtežih vrhova na svijetu za osvojiti. Ne zbog tehničkog uspona, nego zbog velikih oscilacija u temperaturi – kazao je Banić te dodao kako su uvjeti na samoj planini ekstremni zbog blizine sjevernog pola.

Naglašava kako najčešće sam planinari te da nikad nije imao nikakvih problema.

– Ušao sam u jako lošu ekipu koja nije bila dovoljno pripremljena i spremna za takve uvjete. S nama je bio jedan dečko iz BiH koji ima šećernu bolest. Za takve pothvate, čovjek mora biti 100 posto spreman. Njemu je pozlilo, pa smo ga ja i jedan fizioterapeut morali spustiti s planine – rekao je Banić te naglasio kako je to i razlog zašto nije uspio osvojiti Denali. Istaknuo je kako zbog takvih situacija više voli samostalne uspone.

Planinario je u skupini od 11 ljudi od kojih je uz njega bio još jedan Hrvat, dok su ostali planinari bili s područja susjednih zemalja.

– Od 11 ljudi u našoj grupi, nitko nije uspio osvojiti vrh. Sam uspon trajao je dva tjedna, a trebao je trajati puno duže, dvadeset pet dana. Ta planina je posebna jer na njoj nema nikakvih zaklona, ni skloništa. Tako da uz ruksak, za sobom morate vući i sanjke s pregršt opreme, od šatora, preko benzina za kuhanje pa sve do samog kuhala – ispričao je Banić.

Nedavno je osvojio i Kilimanjaro koji je tristotinjak metara niži, te ga je to nagnalo da pokuša osvojiti i Denali.

– Imam 55 godina, što je već ozbiljna dob za planinara. Mislio sam ako sam se popeo na Kilimanjaro da ću se i na Denali bez problema popeti. No, ovo je mnogo, mnogo zahtjevnije. Ipak, vjerujem da sam bio sâm ili s nekim svojim dobrim prijateljem planinarom, da bih uspio osvojiti Denali – kazao je ovaj i više nego iskusni planinar.

Do prije pet ili šest godina osvajao je europske vrhove, a tada je odlučio krenuti na ostatak svijeta.

– Shvatio sam da sam prešao 50 godinu te ako ne krenem s osvajanjem vrhova izvan Europe, da neću nikada. No, uviđam da je to prezahtjevno i prestresno za mene. Hrvatska, Slovenija i Austrija puno su ljepše za planinariti – kazao je Dario koji iza sebe ima priličan broj osvojenih planina.

Samo neke od tih planina su Ararat, Mont Blanc, Grossglockner i mnoge druge. Zanimljivo je kako je Banić planinar već 44 godina, a ljubav prema planinarenju razvio je još u osnovnoj školi.

– Razrednik mi je bio planinar i nas je djecu učlanio u Planinarsko društvo Kalnik Križevci, s kojim smo mi klinci napravili prve planinarske korake. Razrednik nas je vodio prvo po zagorskim bregima i tako sam malo po malo zavolio planinarenje – objasnio je.

A iako je Dario osvojio brojne planine, na pitanje koja mu je najdraža, k’o iz topa odgovorio je Velebit.

– Velebit je pravo planinarenje. Sve ovo ostalo je mučenje. Sve velike planine na kojima sam bio, bilo je na granici izdržljivosti. Velebit je ipak uživanje u prirodi, lagana šetnjica. Kad ti je dosta šetanja, spustiš se do mora, malo se okupaš. Nema ljepšega od našeg Velebita – ispričao je, te dodao kako i zemlje u okruženju imaju lijepih planina koje rado posjećuje.

Što se tiče budućnosti, Banić još uvijek nije odabrao sljedeću destinaciju. Kaže kako je još uvijek razočaran u nepripremljenost i amaterizam skupine s kojom je namjeravao osvojiti Denali.

– U jedno sam siguran, kamo god idem, ići ću sam ili s ljudima za koje znam da se profesionalno pripremaju za planinu – zaključio je Banić.(GPP)