Hrvatski svećenik u Kanadi skratio misu zbog svjetskog finala u nogometu
Uoči nedjeljnog finala Svjetskog nogometnog prvenstva između Francuske i Hrvatske, iz Kanade je stigla priča o grkokatoličkom svećeniku koji je skratio propovijed kako bi podržao hrvatsku reprezentaciju u povijesnoj utakmici i vjerojatno najvećem uspjehu hrvatskog sporta.
Riječ je o tridesetčetverogodišnjem Vladimiru Simunoviću, svećeniku u ukrajinskoj grkokatoličkoj crkvi Sv. Vasilija u Regini, glavnom gradu kanadske pokrajine Saskatchewan, nekad križevačkom gimnazijalcu koji je u Kanadu doselio 2012. godine sa suprugom Božanom, gdje im se iste godine rodio i sin Mihael.
– Mogu vam reći da će propovijed biti vrlo kratka, izjavio je Šimunović, uz smijeh, za kanadski CBC News, “Prvo poluvrijeme ću moći gledati, a drugo nisam siguran”, rekao je, napomenuvši da će mobitel biti vjerojatno uz njega na oltaru kako bi mogao pratiti utakmicu.
Simunović je nakon gimnazijskog obrazovanja u Križevcima diplomirao filozofiju i teologiju u Rimu 2008. godine, a 2011. magistrirao istočno crkveno pravo. Nakon toga se zaredio za svećenika (jereja) u Grkokatoličkoj katedrali Presvete Trojice, gdje je katedralni župnik njegov otac Mihajlo Simunović.
Cijeli prilog CBC News pogledajte u nastavku.
Eto što su SVE Vatreni izazvali?!
Valjda svećenici znaju: što mogu- smiju skratiti. Osobno mislim da propovjed i ne treba biti duža od 7. min., jer sve duže je zapravo samo pnavljanje. Mislim da je to i preporuka Biskupske knferencije.
Lijepo je pročitati da je naš sugrađanin Vladimir Simunović sa svojom obitelji u dalakoj Kanadi i na taj način ujedinjuje i našu iseljenu Hrvatsku. Sad smo imali priliku čitati, i čuditi se kako smo se “razmilili” na sve strane svijeta.
Ta riječ “neponovljvo”, (koja je ovih dana često ponavljana), zapravo je ono što ćemo dugo pamtiti.
Takvo zajedništvo, energija, emocija, ukratko Ljubav, SVE nas je dirnula.
Nadam se da će nas (poslije ovog “divnog iskustva”) i naši mediji svih vrsta: više darivati poticajnim i pozitivnim pričama. Valjda smo sada i mi čitatelji “spremni”: da i dobra vijest, postane poželjna. Ako se i takva vijest bude bomastično najavljivala, mislim da će zaista, postati ne samo poželjna nego i poticajna i vjest koja će nas i dalje “ujedinjavati”.
Veselim se toj PROMJENI!