Križevački Radnik sve bolje posluje, prosječna plaća 10.500 kuna
– Sva strukovna zanimanja sutra će se plaćati zlatom. Želite li dobro svom djetetu, da ima sigurna primanja, upišite ga u strukovnu školu – poručuje Mirko Habijanec, predsjednik Uprave Radnika
Radnik, tvrtka koja je proteklih godina bez većih problema brodila kroz gospodarsku krizu u kojoj se našla naša zemlja sve je vrijeme poslovala s dobiti. Optimizirali su broj radnika i pametno su birali poslove koje će raditi, a sve vrijeme su se pripremali za dane kad će se građevinski sektor ponovno probuditi. Buđenje je počelo 2016. godine, a s njim su rasli prihodi križevačke građevinske tvrtke. Te godine iznosili su 310,4 milijuna, a već godinu dana kasnije, odnosno u 2017., popeli su se na 438 milijuna kuna. Bio im je to najveći prihod unatrag posljednjih pet godina.
Više nego primjetna bila je i dobit tvrtke koja je u 2016. iznosila 23,7 milijuna, a prošle godine 31,7 milijuna kuna. Sve veća potražnja za tvrtkama iz građevinskog sektora dovela je i do rasta broja zaposlenih u Radniku. Danas ih je tamo zaposleno 400-tinjak, a prije dvije godine plaću je dobivalo 340 zaposlenih. Ne samo da se povećavao broj radnika, istovremeno im je rasla i neto plaća koja je prošle godine iznosila otprilike 8.500 kuna.
– Kad neto plaći dodamo terenske i ostale dodatke, prosječno primanje našeg radnika iznosi 10.500 kuna – rekao nam je predsjednik Uprave Radnika Mirko Habijanec. On se u više navrata, čak i pred predsjednicom Kolindom Grabar Kitarović za njena posjeta Županiji, jasno založio za povećanje neto plaće zaposlenicima i poštivanje granskog kolektivnog ugovora. Te mjere Habijanec ne vidi samo kao stimulativnu metodu kojom će privlačiti radnike u svoju tvrtku, nego kao dio demografske politike.
Unatoč izvrsnim poslovnim rezultatima i pristojnim plaćama zaposlenika Radnika iz Križevaca, tvrtka se danas suočava s istim problemom kao i ostale hrvatske građevinske tvrtke. Nedovoljan broj građevinskih radnika na tržištu rada osnovni je problem. Tako su se odlučili na regrutaciju budućih radnika kroz obrazovni sustav pa nude stipendije učenicima koji upišu strukovno zanimanje.
– Sva strukovna zanimanja sutra će se plaćati zlatom. Želite li dobro svom djetetu, da ima sigurna primanja, upišite ga u strukovnu školu – poručio je Habijanec.(GPP)
Lijepo je pročitati ovako pozitivan tekst, koji potiče na razmišljanje i promjenu uobičajenih klišeiziranih stavova.
Čestitka našem Radniku, koji se uz sve benefite trudi i oko stipendiranja učenika, koji su onda ne samo osigurali svoja radna mjesta, nego će i lijepo zaraditi.
Mislim da će i svi naši poslodavci “morati” promjeniti svoj stav prema svojim zaposlenicima počevši od većeg dohotka i ljudskog i svakog drugog uvažavanja svojih zaposlenika.
Na društvenim mrezama često čitam TUŽNE priče mladih, koji su predpostavljam sami, (kad ne imenuju ljude koji su ih prevarili), našli neki posao u turizmu i bili prevareni. Zapravo njihovi poslodavci im nisu ništa isplatili ili samo djelomično. Čini mi se da bi službe koje su zadužene za kontrolu morale više raditi i drastično kažnjavati one koji na taj način obeshrabruju sve one koji su nam za rad u turizmu uistinu potrebni. Ne samo kažnjavati, nego i javno objaviti imena takvih nepoštenih poslodavaca.
Ne znam da li je kod nas u pitanju i stav i odgoj roditelja: pa smo tako obezvrijedili strukovne škole?!
Čini mi se da bi svi htjeli raditi- sjediti u uredima, pa su mladi stvorili odbojnost prema svim (uvjetno rečeno) fizičkim strukama. Mada mi se čini totalno krivo, jer poslije strukovne škole, možeš imati odmah i radno mjesto, dok sve ovo drugo zahtjeva vrijeme i dosta traženja i čekanja. Nije ni zanemarivo imati u vidu onaj pravi- zdravi fiziči umor, u odnosu na “sjedeći” stres koji razara.
I, na kraju: valjda će i naši mladi promjeniti svoj stav prema poslu općenito, ali mislim da je veća odgovornost na poslodavcima, da svoje zaposlenike pošteno plate, uvažavaju, i da nije prevelika sreća: steći bogastvo za pet generacija, a gledati oko sebe siromaštvo, glad i ljude koji su izgubili svaku nadu i smisao da su i oni vrijedni pažnje u uljuđenog življenja.
Pa, sretno nam bilo!