Olga Razum Šujica: Joga me spasila kada sam bila pretila, fizički i emotivno na samom dnu

Kad je inženjerka poljoprivrede Olga Razum Šujica prije sedam godina ostala bez posla u struci, odlučila je život uzeti u svoje ruke. Njezin sin Karlo tad je imao godinu dana, suprug Vlado taman je uhodavao fotografski studio, a ona je krenula na jogu.

– Informacija da u Križevcima mogu odlaziti na satove joge došla je u pravom momentu, kada sam bila na fizičkom i emotivnom dnu u vidu pretile dvadesetosmogodišnjakinje koja se od emocionalnih eksplozija skriva u frižideru. Kad je došlo do toga da više sama sebe ne prepoznajem u ogledalu i kad je kap prelila čašu, saznala sam za satove joge u gradu i odmah krenula – prisjeća se Olga.

Koncentracija i duhovno ispunjenje važniji od pločica na trbuhu i zategnute stražnjice

Na prvi trening otišla je usred tjedna. U četvrtak. Iako joj suprug vozi bicikl, o dugotrajnim zajedničkim vožnjama uopće nije razmišljala.

– Zato što me, osim borilačkih vještina, niti jedna druga aktivnost nije nikada privlačila. Joga zadovoljava sve moje potrebe zato što zadire dublje u čovjeka te obuhvaća sve njegove aspekte, ne samo fizički. Nisam zainteresirana za „ispucavanje stresa”, već nastojim da do te potrebe niti ne dođe. Nisam zainteresirana ni za pločice na trbuhu ni zategnutu stražnjicu. Mene zanima fokus, koncentracija, mobilnost, protočnost daha, tijela i energije, lakoća tonusa mišića i pokreta, smiraj u umu koji joga donosi i otkrivanje svoje prave prirode. Također, joga mi daje i duhovno ispunjenje kroz prakticiranje određenih tehnika, a to mi nije pružila niti jedna druga aktivnost i/ili duhovni pravac. Prakticiranje joge je u neku ruku dobitak 3u1 – kaže ova majstorica joge, koja je u međuvremenu polazila brojne radionice i edukacije. Završila je osnovni trening za učitelje i sada je na dodatnom.

– Prije dvije godine posjetila sam dva Dharma yoga kongresa s velikom legendom joge, Sri Dharma Mittrom čija je učenica moja učiteljica iz Zagreba, Sandra Petra Pintarić. Jedan kongres bio je u Londonu, a drugi u New Yorku. Bila su to dva „izleta” s ciljem određivanja smjera u kojem se želim dalje razvijati, budući da je u jogi vrlo važno imati autoritet u smislu učitelja koji će te dalje usmjeravati i pratiti – objašnjava svoje početke u ovoj staroindijskoj disciplini.

Mjere HZZ-a iskoristila za prekvalifikaciju i pokretanje posla

Odlučila je ozbiljno se prihvatiti posla. U svijetu joge od iznimne je važnosti neprestana edukacija, dodaje, koja treba pokrivati um, duh i tijelo. Tako je slušala predavanja o vedama, učila o art terapiji, polazila radionice mantri i raznih vrsta masaže. Danas je privatna poduzetnica, instruktorica joge.
– Studio Ananda otvorila sam zahvaljujući mjerama za samozapošljavanje HZZ-a. Dobivenim sredstvima sam se prekvalificirala, dobila međunarodni certifikat i uredila prostor – objašnjava i dodaje kako od ovog posla može sasvim dobro živjeti. No, olakšava joj i činjenica da radi u vlastitom prostoru i nikome ne mora plaćati najam.

– Da bi se od bilo kojeg posla moglo živjeti – treba raditi, to zna svaki privatnik. To znači konstantno ulagati i informirati se, pratiti propise, zakone. Dakle, puno je više tu aktivnosti potrebno od vođenja satova i masiranja klijenata, a to znači i radni vikend i rana zora i poneki kasni noćni sat, pa ipak, ne bih to mijenjala ni za što drugo – kaže i dodaje da se danas više ne može dogoditi da preskoči trening. Podučava nas da u jogi postoji termin „tapas” koji označava goruću želju, disciplinu i trud koji treba ulažiti kako bismo dobili ono što želimo.

– Taj tapas jedan je od pet osnovnih vrlina koje svaki predani jogi mora njegovati u svojoj praksi i svom životu. Bez uzgajanja tih vrlina nismo jogiji, već gimnastičari. Taj tapas, kao unutarnji žar ima svatko od nas, međutim, koliko sam primijetila, često se ugasi kada zaboravimo zbog čega točno radimo to što radimo pa zbog toga posustanemo i zapadnemo u krize – tvrdi Olga.

Ipak i njoj se događa da koji put poželi upasti u zonu komfora, odspavati duže ili preskočiti vježbu, no u tim se trenucima nastoji prisjetiti zašto se uopće bavi jogom.
– Većinom uspijem, koji puta padnem, a koji puta mu se zainatim i odradim dvostruko. Pravi problem je zapravo sindrom nemirnih nogu koji me napadne kad ne vježbam dulje od dva dana, pa sam tako i prehlađena usred noći radila pozdrave Suncu da bih mogla zaspati, a jednom i sa slomljenim nožnim prstom – prisjeća se uz smijeh.

Fotografije prije i poslije kao dokaz da svatko može uspjeti

Olga s ponosom pokazuje svoje fotografije iz vremena prije nego li je ušla u svijet joge. Na njima je teško prepoznati ovu veselu i energičnu ženu koja je danas inspiracija mnogima oko sebe.

– Nastojim ne prikrivati ništa što je bilo prije joge i zahvalna sam od srca na svemu jer me podučilo da razumijem druge u takvim situacijama. Mislim da mi to pomaže u radu s njima kako u izboru jogijskih tehnika tako i u masaži. Ima nekoliko primjera kada je moje iskustvo potaklo druge na promjenu pa su tako skinuli kilograme, promijenili posao, oslobodili se nekih negativnih obrazaca… Makar, smatram da je mojim klijentima poticajna upravo joga i sve što ona nudi.

A njoj je donijela zadovoljstvo i mirnoću. Promijenila je njen i život njene obitelji. Neke stresne situacije više uopće ne doživljava stresnima.

– Joga mi je donijela mnogo, mnogo toga, a mnogo toga i odnijela, što i jest jedna od njenih svrha i na tome sam joj vrlo zahvalna – zaključuje trenerica Olga.(GPP)