Blizanci genijalci Luka i Marin Meštrović: Učenici se u manjim sredinama za znanje moraju izboriti sami

Zamislite da je neki Križevčanin ušao u hrvatsku reprezentaciju u bilo kojem sportu. Tjednima bi urednici, i to ne samo lokalnih medija, imali osigurane naslovnice i udarne teme, radile bi se analize i intervjuiralo bi se svakoga, od bake i prvog trenera do susjeda i prodavačice u dućanu, tražile bi se nove priče i novi elementi.

Križevci zaista imaju reprezentativca, olimpijca čak, i to dvostrukog. On je Luka Meštrović i hrvatski je reprezentativac iz fizike. Jedino on i još jedan dečko ušli su u obje ekipe – i za europsku i za međunarodnu olimpijadu. Iz toga se da zaključiti da je on jedan od dvojice trenutačno najboljih mladih fizičara u zemlji! A ima i brata blizanca koji je jednako uspješan u informatici.

Luka i Marin maturanti su Gimnazije Ivana Zakmardija Dijankovečkog u Križevcima. Obojica od 1. razreda srednje škole redovito sudjeluju na natjecanjima iz znanja. Rekli su da će na pitanja odgovarati zajedno jer, kao i većina blizanaca, imaju jednake stavove. I rezultati na natjecanjima su im gotovo jednaki.

– Zapažene rezultate ostvarili smo na državnim natjecanjima u drugom srednje. Ja sam bio osmi iz kemije, a Marin šesti iz informatike – počeo je Luka. U trećem razredu svaki je išao na dva državna natjecanja, Luka iz matematike i fizike, Marin iz informatike i kemije.

– Plasman na 7. mjesto na državnom natjecanju iz fizike u 3. razredu smatram za sebe do sad najvažnijim rezultatom, jer me doveo do izbora za europsku i medunarodnu olimpijadu, na kojem sam se plasirao u hrvatske reprezentacije za te dvije olimpijade – kaže Luka.

– Meni je najvažniji bio poziv na državno natjecanje iz informatike u 2. razredu, zato što sam tada dobio najveću motivaciju za algoritamsko programiranje, te se u 4. razredu plasirao na Hrvatsku informatičku olimpijadu – objašnjava Marin.

Za sve je kriva baka Ivka

Ljubav prema matematici usadila im je baka Ivka, inače učiteljica, već u ranom djetinjstvu, no prvu motivaciju za natjecanja obojica su dobili tek u srednjoj školi, na dodatnim nastavama iz matematike, fizike i kemije.

– Već na prvim satima dodatne nastave zadaci su me zaintrigirali i dobio sam želju za dubljim razumijevanjem svijeta oko sebe. Nastavio sam se baviti fizikom i danas mi je to najdraže područje – prisjeća se Luka, a Marin kaže da je baš u to vrijeme u križevačkoj gimnaziji saznao za algoritamsko programiranje.

– U startu sam se zainteresirao jer su zadaci zahtijevali logičko razmišljanje i bili su izazovni. Shvatio sam da imam talent u tom području. Nakon ovladavanja osnovama, nastavio sam samostalno istraživati i unaprjeđivati ideje i znanje – kaže Marin. Iako se za uspješne učenike općenito smatra da jako puno vremena provode za knjigom, blizanci Meštrović tvrde da u njihovom slučaju nije tako.

– Bitna je dobra organizacija. Naš stav je da uz druženje treba pronaći vremena za knjigu, a ne obrnuto. Važne nam predmete kao što su matematika, fizika i informatika nije problem učiti redovito, dok smo učenje za redovnu nastavu sveli na minimum, pogotovo nakon što smo ostvarili izravne upise na željene fakultete – objašnjava Marin i dodaje da slobodno vrijeme koje bi mogli iskoristiti za „gejmanje” ili švrljanje po mobitelu, koriste za rad u područjima koja ih zanimaju.

I moj brat također

Tvrde da jedan drugoga nikad nisu gledali kao konkurenciju, uvijek su si podrška.

– Gotovo je isti osjećaj kad sam postigneš neki uspjeh i kad ga postigne brat – odgovaraju uglas. Iako su vrlo slični, u školi nisu varali i odgovarali jedan umjesto drugoga. Zanimljivo je da se nikad nisu našli na istom državnom natjecanju.

– Zato ljudi često misle da smo jedna osoba, a mi smo uglavnom zbunjeni kad nam priđe netko tko je na nekom od natjecanja upoznao drugog brata – pričaju ova talentirana i vrijedna braća.

U posljednje vrijeme interesi im se razilaze. Lukino glavno područje je fizika. Čita literaturu i znanje produbljuje samostalnim rješavanjem problema. Planira upisati fiziku i to istraživački smjer na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu.

– Još uvijek nemam stav oko odlaska u inozemstvo, no vidjet ću kakve će kasnije biti prilike. U svakom slučaju, volio bih raditi u Hrvatskoj, ako bi bilo moguće. Ako ne trajno, volio bih barem na neko vrijeme raditi ili studirati u inozemstvu – otkriva svoje planove. Marin se spominje uglavnom uz informatiku, ali otkriva nam da zapravo namjerava upisati matematiku na PMF-u.

– Svrha algoritamskog programiranja je osmišljanje optimalnog rješenja i njegova implementacija u programskom jeziku. Sve se svodi na osmišljanje rješenja, zapravo matematiku, i ono zahtijeva puno više vremena i truda nego samo “tipkanje” – objašnjava Marin i nada se da će se zaposliti u informatičkom sektoru i to u Hrvatskoj.

Meštrovići su skromni i ne traže medijsku pažnju, no slažu se da se vijesti s međunarodnih olimpijada slabo prenose.

– Sport uvijek dobije više pažnje, što nije čudno u našem društvu jer je sport daleko popularniji od znanosti, i to se teško može promijeniti. Zanimljivo je da sudjelovanje na hrvatskim i međunarodnim olimpijadama ne spada u kriterije za prijem kod gradonačelnika i župana, iako su viša razina od državnog natjecanja. Nadamo se da tu može doći do promjene, jer bi to mnogim učenicima koji se natječu u znanju mogla biti dodatna motivacija – predlažu Luka i Marin. Objašnjavaju da je već i dolazak na državno natjecanje iz prirodoslovnih predmeta ogroman uspjeh jer je i konkurencija ogromna.

– Tu su MIOC u Zagrebu i Splitu ili recimo gimnazija u Varaždinu. Učenici iz tih sredina imali su priliku da se s njima radi još u nižim razredima osnovne škole i stoga u srednjoj školi već u startu imaju veliku prednost. U malim sredinama učenici se za znanje uglavnom moraju izboriti sami – kaže maturant Marin.

Sustav forsira prosječnost

Na kraju jedne etape svog obrazovanja zaključuju da sustav u Hrvatskoj forsira prosječnost. Objašnjavaju kako se za uspješnog učenika najčešće smatra onog koji ima 5.0 i u svemu je dobar.

– To nije ispravno jer u svakom od nas postoji talent za neko određeno područje, a obrazovni sustav bi trebao imati ulogu pronalaženja i poticanja tog talenta. Srednjoškolski program uglavnom se temelji na štrebanju, a tek minimalno na samostalnom zaključivanju i razmišljanju. Na primjer na maturi iz fizike od učenika se očekuje mehaničko rješavanje zadataka bez razumijevanja, a to fizika nije – oštar je Luka, a jednako misli i Marin.

– Također, sigurno postoje mnogi učenici iz manjih sredina u kojima tijekom cijelog srednjoškolskog obrazovanja nije otkriven talent iako postoji. Naravno, u obrazovnom sustavu ističu se profesori koji uspijevaju potaknuti ljubav prema svojem predmetu kod učenika – kaže Marin. Ova dvojica maturanata žele napredovati, ali već na početku svog znanstvenog puta svjesni su da je u prirodoslovnom području gotovo nemoguće napredovati ako to ne radite iz ljubavi. Ljubavi i želje za novim znanjima i otkrićima Luki i Marinu ne nedostaje, samo je pitanje hoće li takve poput njih sustav znati voditi, cijeniti i zadržati.(GPP)