Najbolja hrvatska nogometašica Leonarda Balog: Tata mi je darovao ljubav prema nogometu

Najbolja igračica Prve ženske nogometne lige za proteklu sezonu je mlada Leonarda Balog iz Svetog Petra Čvrsteca. Nitko nije sumnjao da će kraljem travnjaka i ove godine, već sedmi put zaredom, biti proglašen Luka Modrić, no 26-godišnja igračica Ženskog nogometnog kluba Osijek i hrvatska reprezentativka nije ni sanjala da će baš ona stajati uz svog idola.

– Iskreno, nisam očekivala da će ta nagrada upravo mene zadesiti. Naravno, sretna sam zbog toga, ali moram zahvaliti i svojim suigračicama i struci koji su to prepoznali – skromna je Leonarda koja igra na poziciji braniča, ali nije poznata poput Vrsaljka, Strinića ili Pivarića. Da je nagradu osvojila u muškoj konkurenciji, vjerojatno više ne bi trebala brinuti o svojoj budućnosti, ugovorima, klubovima. No u ženskom nogometu u Hrvatskoj priča je potpuno drukčija – igračice su malo manje poznate i puno manje plaćene.

– Još uvijek je velika razlika između muškog i ženskog nogometa. Ogromna je razlika i između ženskog nogometa u Hrvatskoj i onog u drugim zemljama. Vani se igra kvalitetniji i brzi nogomet, igračice su taktički i fizički puno spremnije – usporedila je Leonarda i dodala da se u svijetu ženski nogomet igra na visokoj razini i u njega se sve više ulaže. Igrala je u Švicarskoj, Poljskoj, Njemačkoj i u nekoliko domaćih klubova pa dobro zna o čemu priča i može usporediti kakvi su uvjeti doma, a kakvi vani.

Djetinjstvo uz loptu

– Dobra igračica vani može živjeti od nogometa, dok kod nas cure ipak moraju raditi jer od ovog sporta ne mogu živjeti. U Hrvatskoj je situacija sama po sebi teška pa je teško očekivati investiranje u ženski nogomet – kaže Leonarda. Svjesna toga, već se djelomično pobrinula za svoju budućnost. Završila je srednju veterinarsku školu, ali svakodnevni posao u veterinarskoj ambulanti još će malo pričekati.

– Bolje da ne pričamo o tome koliko treniram. Osim svakodnevnih treninga, svoje slobodno vrijeme koristim za dodatni rad pa mi je teretana drugi dom – otkriva Leonarda. Svjesna je da samo najbolji mogu uspjeti, a da bi bila najbolja, mora raditi na sebi. Ipak, i njoj je ponekad potrebno opuštanje, a za to je, tvrdi, najbolja vožnja biciklom.

Djetinjstvo je provela u Svetom Petru Čvrstecu uz hrpu prijatelja, brata i sestru. Iako je brat njenog djeda najnagrađivaniji hrvatski dječji pisac Zvonimir Balog i odrastali su uz priče Ja magarac, Nevidljiva Iva i Bijesne gliste, u kući se najviše govorilo o nogometu.

– Igrala sam po cijele dane sa svojim dečkima, kako ih zovem. S obzirom na to da na selu nemate veliki izbor, morate se prilagoditi većini, a većina je igrala nogomet – prisjeća se uz smijeh. Kad sad razmišlja o svojim prvim nogometnim koracima, sve je više sigurna da ništa nije bilo slučajno.

Na meti raznih klubova iz inozemstva

– Otkako znam za sebe lopta mi je bila nešto najvrijednije, najljepši dar koji mi je netko mogao darovati. Ljubav prema nogometu darovao mi je tata koji je imao taj talent u sebi. Na tome sam mu zauvijek zahvalna i on će uvijek biti moja velika motivacija i podrška iako nije više s nama – iskrena je Leonarda. Njen otac Igor iznenada je umro početkom godine, bio je strastveni nogometaš, izvrstan igrač i jedan od osnivača Nogometnog kluba Čvrstec u kojem danas igra Leonardin brat Tugomir. Jedino sestra Ana nije u nogometnim vodama, njoj su od travnjaka i lopte draže velike pozornice i opere jer studira solo pjevanje.

– Svi troje dosta smo povezani iako smo kilometrima daleko. Ana studira u Puli, Tugomir je u Čvrstecu, a ja svuda po svijetu. Udaljenost nas ne sprječava da, kad se uhvati prilika, podržimo jedni druge. Dolaze oni na moje utakmice kao i ja na bratove kad sam kod kuće, ali žao mi je da ne mogu češće na sestrine nastupe jer obožavam slušati njen glas. Ponekad prije utakmice poslušam koju njenu pjesmu i to mi bude dodatna motivacija – otkriva najbolja hrvatska nogometašica. Vezana je za svoj kraj i svoju obitelj, ali nogometa kakvim se ona bavi u našoj sredini nema. Igrala je u mnogim klubovima, trenutačno je u Osijeku, i već planira nekud dalje.

– Moja želja i volja za napretkom i daljim razvojem je tako velika da sam upravo u kontaktu s više klubova iz drugih zemalja. Na kraju sezone ćemo vidjeti kako će se sve to završiti, nadam se da će odluka biti za mene dobra – kaže. Status kakav imaju muški kolege Leonardi i drugim ženama u nogometu još će dugo biti nedostižan. Osim toga, često se susreću s predrasudama, i od muškaraca i od žena. Za jedne niti jedna žena ne može biti dovoljno dobra nogometašica, a drugima su nogometašice žene u muškome sportu.

– Nažalost, u Hrvatskoj to možete još uvijek čuti. Na svu sreću ja sam bila uvijek okružena normalnim ljudima pa ne pamtim loša iskustva. U Čvrstecu nema razlike ni predrasuda, igramo zajedno uvijek kad dođem kući jer prve korake i dečke iz sela nikad ne zaboravljate – ispričala je najbolja hrvatska nogometašica Leonarda Balog.(GPP)