Milan Grlović – relevantnost kroz citate i nasljeđe

Moji dragi, dobri i bedasti Hrvati! (Dnevnik Milana Grlovića, sv. 1.,51. str.)

Milan Grlović, podrijetlom Križevčanin, ostavio je dubok trag u povijesti hrvatskog novinarstva. Na današnji dan obilježava se 105. godina njegove smrti te bi valjalo prisjetiti se (osobito u rodnim mu Križevcima gdje polako tone u zaborav) njegovog doprinosa novinarstvu. 

Od laži se živi, a ne od istine; nerad hrani, a ne rad. Moj bi ideal danas bio, da se odselim u posve strani sviet i da ondje u posve sitnim odnošajima živim kao prost radnik. Moj bi me rad hranio i davao mi snage i zadovoljštinu, koju ovde ne nalazim, gdje se moje sposobnosti zapostavljaju i moj značaj svaki dan nogama gazi. (Dnevnik Milana Grlovića, sv. 1., 227.-228. str.)

Osim u novinarstvu, trag je ostavio i u književnosti putem koje se za ovog potomka plemićke obitelji Gerloczy pročulo nakon što mu je prvi prozni tekst Petar Veliki 1868. objavljen u Dragoljubu. Proći će dvije godine kada će u Varaždinskom kazalištu biti izvedena i Grlovićeva pošalica Cjelov. Za vrijeme studiranja prava na području današnje Češke i Austrije priključuje se đačkom društvu Velebit (gdje navodno uređuje istoimeni almanah), a u svijet novinarstva ulazi pokretanjem i uređivanjem prvog informativnog tjednika 1877/78. u Hrvatskoj, Hrvatskog svjetozora – list za naše vrieme, obrazovanje i zabavu.

Pravnim poslovima bavio se u rodnome gradu i Zagrebu sve do 1885. kada na Strossmayerovu preporuku stupa u uredništvo Pozora čime njegova novinarska karijera doživljava uspon, a bio je urednik i drugih poznatih publikacija 19. stoljeća poput Obzora, Smotre i dr. U Narodnim novinama počinje pisati 1889. godine (iako se pretpostavlja da je 1875. tamo objavio svoj prvi članak) kao suradnik, a 1909. imenovan je odgovornim urednik ovih novina sve do 1913. kada je umirovljen.

Kakovi se ljudi danas bore u Hrvatskoj za politički, književni, umjetnički, kulturni i socijalni primat!! Zašto svi bolji elementi odvraćaju oči od te borbe?… (Dnevnik Milana Grlovića, sv. 1., 120. str.)

Poslije Gaja i uz Dežmana, Grlović se smatra novinarskim profesionalcem s najdužim stažem. U novinarskoj struci osobite zasluge mu treba pripisati kao idejnom začetniku i poticatelju osnivanju profesionalne novinarske udruge – Hrvatskog novinarskog društva čiji je prvi predsjednik postao upravo Grlović 1910. godine. Grlović je osim HND-a i jedan od utemeljitelja Društva hrvatskih književnika i njegova Novinarskog odsjeka. U književnosti je osim spomenutih djela ostavio iza sebe pjesme, novele, podlistke, putopise i romane te knjigu (Moj život: pjesme i proza: 1874.-1914. Osobit doprinos Grlovića ističe se u njegovoj ulozi urednika Albuma zaslužnih Hrvata. Osim nasljeđa u novinarstvu i književnosti, Grlović je traga ostavio i kao prevoditelj njemačkog, talijanskog i ruskog jezika. O Grlovićevoj ostavštini možda ponajviše svjedoči činjenica da priznanje HND-a zaslužnim novinarima nosi upravo njegovo ime.    

Imamo tolika društva, koja se medjusobno kolju i podgrizavaju ugled, -tolike strane, koje sve govore za spas naroda, pod svojom zastavom, a narod ne mari za tu zastavu! (Dnevnik Milana Grlovića, sv. 1., 103. str.)

Koliko je Grlović aktualan stotinjak godina nakon smrti? Pogledajmo kroz samo par citata iz njegovog dnevnika.

Novine su naprosto dosadne i prazne. Čim više ih imamo tim manje vriede, jer se i takovi ljudi bave novinarstvom, koji za to nisu sposobni, pa u listove dolaze prave pravcate gluposti. A to neka ljudi čitaju i kupuju! (Dnevnik Milana Grlovića, sv. 1., 382. str.)

Novine su dosadne. Ništa no svadje i prepiske izmedju stranaka i raznih malih matadora koji jedan drugome prave reklamu. (Dnevnik Milana Grlovića, sv. 1., 227. str.)

…sveučilište, na kojem ovakvi ljudi mogu postati profesori, mora izgubiti svaki renome. Kad budu ovakvi učenjaci stvarali doktore, izgubit će svaki doktorski naslov vrijednost. (Dnevnik Milana Grlovića, sv. 1., 97. str.)

A gdje da uzme Hrvatska sposobne ljude, kad su se do sada svi vježbali samo u beznačnosti i kruhoborstvu? (Dnevnik Milana Grlovića, sv. 1., 120. str.)

(…) a toliki zlotvori se spomiinju u knjigama naroda kao uzori, velikani i dobrotvori. Takova je ljudska sudbina i ljudska povijest. (Dnevnik Milana Grlovića, sv. 1., 425. str.)

Kako je hrvatsko novinstvo podlo i kukavno (…) (Dnevnik Milana Grlovića, sv. 1., 204. str.)

A kuća je gradjena razkošnim troškom – jer za to je bilo novaca, al za osiguranje čovječne egzistencije radnika – ništa. (Dnevnik Milana Grlovića, sv. 1., 354.)