IN MEMORIAM VALENTIN PUŽEVSKI: Seoski učitelj iz Malog Potočeca iliti Zmaj od Kalnika
U Kliničkoj bolnici Dubrava u Zagrebu mjesec dana prije 90. rođendana (27. siječnja) umro je od posljedica covida-19 seoski učitelj iz Malog Potočeca, kako se sam predstavljao, Valentin Puževski. Posljednjih mjeseci proveo je u Domu za starije osobe u Zagrebu.
Pod pseudonimom Seoski učitelj objavio je 78 stručnih članaka, osvrta i mišljenja u Školskim novinama. Objavljivao je i pod drugim svojim “tajnim” imenom kao Zdravko Križevečki u stručnim i dnevnim tiskovinama. Ali ne da bi se skrivao, nego da bi objelodanio svoje komentare, mišljenja, stavove, neopterećen svojom titulom doktora znanosti i sveučilišnog profesora. Istodobno Valentin-Valek Puževski oduvijek je iskazivao svoje seosko porijeklo i ljubav prema gradu Križevcima kojem se divio svaki put kad bi sa svoga brijega u Potočecu promatrao osam križevačkih tornjeva u kasnoljetni zalazak sunca. Nije mi namjera podsjetiti na njegov iznimno bogati pedagoški put tijekom 60 godina, kojim se uputio s 18 kad je završio križevačku Preparandiju, križevačku Učiteljsku školu. Uvijek se rado sjećao svoje Preparandije kojom je neko vrijeme i ravnao, posebno uz obljetnice s brojnim naraštajima svojih nekadašnjih učenika.
O Valeku, Zmaju od Kalnika, osnivaču Križevačkoga stola Družbe “Braće Hrvatskoga Zmaja”, objavljene su brojne knjige. Gotovo uz svaku njegovu obljetnicu, pa tako i uz 80 godina života pod naslovom “Škola škole” na 359 stranica u nakladi Hrvatskog pedagoško-književnog zbora u Zagrebu. Uredio ju je njegov nekadašnji student i bivši ministar prosvjete prof. dr. Vladimir Strugar uz pomoć bivših Valekovih učenika, studenata, suradnika. Iako biografska, ta je knjiga ujedno i povijesnica hrvatske pedagogije u drugoj polovici dvadesetog stoljeća u kojoj Puževski ostavlja neizbrisiv trag. Kao promicatelj škole otvorenih vrata, škole na strani učenika, škole cjeloživotnog obrazovanja u kojoj i sam i dalje sudjeluje. Kao sudionik, polaznik, učitelj, predavač. Uvijek spreman da na poziv organizatora stručnih skupova, seminara, savjetovanja stane pred govornicu i s ruke skine sat koji će ponovno staviti za 45 minuta. Ta je njegova pomalo i podsvjesna gesta postala njegov zaštitni znak čemu se i sam znao nasmijati. Odgovarajući na pitanje urednika Strugara u knjizi što za njega znači učiteljski poziv, stari učitelj odgovara: “Imao sam životnu sreću da sam, završivši učiteljsku školu, od prvih radnih dana nailazio na kolege koji su sa srcem prilazili svom učiteljstvu, u biti pedagoškom radu. I pridružio sam se biti s njima u zajedništvu. Odrastao sam sa svojim učenicima i studentima.”
Svoje znanje i iskustvo, kao i svojih kolega, znanstvenika i pedagoških stručnjaka u zemlji i svijetu, Puževski je uspio približiti učiteljima, nastavnicima i profesorima iz “malih škola”. Tako je pokrenuo u Križevcima pedagoške susrete Dani Ljudevita Modeca koji su postali nacionalni stručni pedagoški skup s kojeg se redovito odašilju Poruke u istoimenom zborniku.
Svoje znanje, ugled i autoritet stavio je i u službu svoga grada Križevaca kao saborski zastupnik i kao gradonačelnik. Imao sam čast neko vrijeme biti njegov suradnik kao pročelnik za društvene djelatnosti i kulturu, pa iz prve ruke svjedočim o njegovu tadašnjem doprinosu gradu, o čemu šira javnost malo zna. Naime, za njegova mandata uređena je u gornjem gradu kuća Dom sv. Marka Križevčanina, za čije se štovanje i promicanje na državnoj razini Puževski srčano zauzima od same kanonizacije trećega hrvatskoga sveca u slovačkim Košicama i susreta s Papom Ivanom Pavlom II. Kao gradonačelnik Puževski je pokrenuo s mrtve točke gradnju športske dvorane OŠ Ljudevita Modeca kao gradske športske dvorane. Podržao je dolazak u Križevce Vjerske zajednice Djelo Marijino – Pokret fokolara koja je u Križevcima uz biskupski dvor grkokatoličke katedrale uredila svoje sjedište u ovom dijelu Europe kao jednom od svjetskih gradića Mariapoli. Ova je Vjerska zajednica uz potporu grada i podršku gradonačelnika uredila i suvremeni dječji vrtić “Zraka sunca” u Potočkoj ulici kojom je Puževski svakodnevno prolazio autom na putu za ili iz svoga Maloga Potočeca.
Imao je Puževski sluha i za međunarodnu suradnju podržavši prijateljske veze s nekoliko talijanskih gradova. Potaknuo je kao gradonačelnik i osnivanje obrtničkog i gospodarskog sajma u Križevcima koji je prerastao u tradicionalni županijski i međunarodni sajam. Također je podržao i obnovu križevačkoga dječjeg odmarališta u gradu Pagu. Vrata njegova ureda uvijek su bila otvorena građanima koji su mu i bez najave mogli iznijeti što ih tišti ili što predlažu, da bi im nakon kavice ili soka na ispraćaju još tutnuo u džep koju kunu. Njegovom zaslugom kao pročelnika Križevačkoga stola Družbe uređena je križevačka Zmajska dvorana na prvom katu palače u Ulici Ivana Zakmardije Dijankovečkoga, otvoren je Trg Milutina Mayera i objavljen zbornik radova posvećen tom hrvatskom piscu povijesnih romana koji je učiteljevao u potkalničkom selu Svetoj Heleni.
Ostaje njegova neispunjena želja koju je promicao kao osobno životno poslanje kao stanovnika Maloga Potočeca. Riječ je o zamisli da se u Malom Potočecu podigne spomenik hrvatskoj mladosti, kojoj je Puževski posvetio život učitelja. Ne radi se o umjetničkom spomeniku u koji bi se ulupali nepostojeći milijuni kuna: “Predlažem da u mom rodnom selu Mali Potočec, dva kilometra od središta Križevaca, iskoristimo zapušteni vatrogasni dom s okolišem. Neka se u taj prostor ukomponira odgovarajući simbol koji poziva na poštivanje osobnosti mladih i njihovom doprinosu narodu kojem pripadamo, a onda i omogući odgovarajuće životne aktivnosti mladih danas. Pozivam vas da to ostvarimo zajednički i ostavimo naraštajima koji dolaze nešto trajno, vrijedno, lijepo i dobro”, poručivao je u svakom svom pismu članovima Družbe Braća hrvatskog zmaja stari učitelj Valek, Zmaj od Kalnika. Po želji obitelji, urnu će do posljednjeg počivališta ispratiti njegova obitelj.
Predivna, izuzetna osoba, vrsni pedagog. Imala sam čast razgovarati s njim, u njegovom domu. I nakon više od trideset godina sjećam se detaljno našeg razgovora. Zauvijek će živjeti u našem sjećanju. Počivao u miru. Iskrena sućut obitelji.
Iskrena sućut obitelji.