Poseban nakit: Dalia Katavić radi zapanjujuće lijepa i originalna umjetnička djela kojeg nosi i Danijela Martinović

 

Baš kao što pozitivnom energiju pršti sama umjetnica, njezina osobnost utkana je u nakit na koji nitko ne možete ostati ravnodušan. Bilo da je riječ o prstenu, narukvici ili ogrlici, svaki je komad koji izradi Dalia Katavić protkan je ljubavlju, strpljenjem, veseljem i vječnom djetinjom razigranošću.

Mnogi su u posljednje vrijeme na našoj pjevačici Danijeli Martinović primijetili, neobičan, nesvakidašnji nakit iza kojeg stoji Dalmatinka Dalia Katavić. Premda je davnih dana na razne načine pokazivala svoju kreativnost profesionalno se s time uhvatila u koštac, a od 2017. godine vlasnica je i obrta. U moru hrvatskih kreativaca koji izrađuju nakit, njezin nakit se ističe zbog posebne izrade i neobičnih modela.

 

‘Život je lijep, duša puna, inspiracija u zraku. Kreativnu snagu koja vodi do novih ideja nalazim, doslovce u svemu što me okružuje i tako je oduvijek. Razne kutije, improvizacije, instalacije, za djecu, za vrt, za Božić, za proljeće, za Valentinovo za ‘gušt’. Onda je moje ljube (mužić) naišao na oglas i komentirao: ‘Gle, nešto za tebe.’ Bio je to verificirani program za oblikovanje suvremenog nakita na POU u Zagrebu. ‘Jupi, idem opet u školu!’ – to je bio početak’, govori nam umjetnica rođena u Splitu koje se nakon studija u Zagrebu posvetila obitelji i radu u Križevcima.

‘Prvi koraci su napravljeni na POU (mentor Davor Šuk), dalje sam nadopunjavala znanje i vještine u Ljubljani – obrada srebrne gline, Beogradu – poludrago kamenje – simbolika, vrijednost, nizanje, oblikovanje epoksi smole, individualne radionice kod Carlosa Ignacija Belantea i puno sati vježbe’, prisjetila se, a dobro se sjeća kako je izgledao prvi komad nakita kojeg je izradila. ‘Prvi komad nakita… naravno, drvo masline. I moje porijeklo i struka (završila sam agronomiju) i moja nutrina intuitivno je izabrala baš nju. Maslina budi sjećanja, emocije, sugestije, proširenje mašte i ushićenje duše. Jača snagu poimanja lijepog, ugodnog i važnog. Duboki naklon ovom divnom stablu’, ističe.

Nakit u njezinoj ponudi je, kazat će, originalan, za svačiji ukus, minimalistički, rabijatan, drugačiji, pun boja, razigran, sjetan, pun priče, veseli, pun sadržaja, onaj ostavljen osobnoj interpretaciji, onaj koji te tjera na istraživanje. ‘Kako god probali uobličiti sve navedene riječi u suvislu definiciju nekog komada nakita, jedno je sigurno, u nastanku svakog djelića nakita uključila sam ono što ljubav uistinu jest: čista, sastavljena od trenutaka, tajnovita i krhka, radosna i spokojna kao duboko stanje bića’, iskrena je umjetnica. Zanimalo nas je koliko je vremena potrebno za izradu jednog komada i na kojem je najdulje radila do sad.

 

‘U grubo rečeno 4-5 sati pa do 40-ak sati. Kad bi ušli dublje u priču, moj bi odgovor mogao biti i 3 mjeseca. Zašto? Kad radim ciljano za nekoga, puno razmišljam o detaljima vezanim za osobu i fascinantno je kako se trenutak naprosto dogodi. Upitaš se ‘Pa kako se toga nisam sjetila prije 3 mjeseca’, objašnjava nam. Na pitanje na kome bi svoj nakit voljela kad je riječ o stranim zvijezdama, kroz smijeh kaže – englesku kraljicu. ‘Nije lako stalno nositi onaj silni teški kičeraj, u mojoj verziji bi bila kraljica u ‘leđero’ varijanti. Merkelicu, da razbije ozbiljnost’, šali se Dalia. Pitali smo je što misli, kakve osobe vole i kupuju njezin nakit i što ih kod njega najviše privlači.

 

‘Teško mi je reći, svatko od nas ima svoje sustave vrednovanja, prekidače za uključivanje i isključivanje smislenog, lijepog, ružnog. Kao i s bilo kojim čovjekom, biljkom, predmetom, životinjom, ako nismo zalutali u shvaćanju posebnosti, se ili kliknemo ili ne’, smatra Dalia. Mnogi cijene njezin rad nazivajući ga umjetnošću. Ispričala nam je kako ona vidi posao kojim se bavi. ‘Što je umjetnost? Koja joj je svrha? Radim nešto što volim raditi. Ja kreiram. Igram se i ta igra mi dopušta da ispod poštivanja pravila izbije najdublja spontanost i moj najosobniji odgovor na vanjske prisile. Produkt je u konačnici zadovoljstvo i zarada. Neki će taj produkt, eksperiment, otkriće, pobunu… nazvati umjetnošću. A Je li?… nisam opterećena’, poručuje. Izrađuje i nakit po narudžbi. ‘Dobijem neki ‘hint’, poveznicu, opis emocije, boju, priču ili osmijeh osobe koja naručuje – to je onda dovoljno da iskreiram nešto protkano tim istim osmijehom’, otkriva.

 

Nije imala neobičnih zahtjeva. ‘Čim se stavimo u poziciju da je nešto neobično automatski gubimo radoznalost i prihvaćanje novih ideja bez prosudbe. Ako takve ideje uključuješ u svoje svakodnevne procese, onda sama apstrakcija jednostavno postaje način razmišljanja, a ne nužno nešto neobično’, napominje. Dotakli smo se i ‘komada’ na koje je posebno ponosna. ‘Nisam sigurna je li to komad koji mi je bio do sada najzahtjevniji ili možda onaj koji je izazvao čuđenje ili možda…da! mislim da ipak onaj za kojeg mi je trebalo 3 mjeseca, nakon čega mi se gospođa nije javljala 2 tjedna, a kad mi se javila samo je rekla: ‘Ja još plačem’. Srce mi je plesalo’, pohvalila se. Njezin nakit nosi se u Africi, Australiji, Kanadi, Srbiji, Sloveniji i duž lijepe naše. Kupci su ljudi, pojašnjava, koji osjete dobru vibru, emociju, koji su na istoj frekvenciji s njom.