Nastavljaju tradiciju Čelika

“Ako se netko možda još sjeća da je u Križevcima postojala velika tvrtka ČELIK, e pa to smo otprilike mi samo u manjem obliku. Znači, s još nekim firmama slijedimo program kakav je nekad imao Čelik“, objašnjava nam Mario Dijanuš, direktor tvrtke koju je pred 30 godina osnovao njegov otac, koji je emotivno bio vezan uz Čelik, i dao joj ime Strojrem, prema Strojremontu – kako se u početku zvao Čelik.

Nekadašnji križevački div u manjem izdanju i na zdravim nogama, kakvog mnogi ovih dana zazivaju, već postoji i uspješno u tišini radi posljednjih 30 godina. Bave se projektiranjem, proizvodnjom i montažom transportnih sustava, a specijalizirani su za rješavanje problematike transporta različitih tereta, komadnih ili rasutih. Baš neki dan su vrijedne majstorske ruke Strojrema proizvele, sastavile i pustile u probni rad stroj za punjenje brodskih kontejnera kakaovcem, koji uskoro putuje u Obalu Bjelokosti. Stroj je isproban u križevačkom pogonu, doduše umjesto kakaovca korišten je kukuruz.

    “Dosad već imamo popriličnu flotu strojeva koje smo proizveli i izvezli na afrički kontinent, preko našeg velikog kupca i partnera iz Francuske. Kupci nam se vraćaju, a to znači da su zadovoljni“, kaže Dijanuš, ponosan na svoj mali uigrani tim. Nisu niti tako mali jer ovdje trenutačno radi 45 osoba među kojima inženjeri strojarstva, kvalificirani strojobravari, zavarivači, kovinotokari i električari, a s obzirom na to da se otvaraju nova tržišta, broj zaposlenih će se vjerojatno povećati.

“Gdjegod postoji neki zahtjev za rješavanjem problema transporta, bilo da se radi o cementu, zemlji, umjetnom gnojivu, drvenoj sječki ili pak o vrećicama gotovih juha – želimo biti prisutni“, objašnjava direktor tvrtke i dodaje da pokrivaju skoro sve grane industrije od građevine, kemikalija, pogona za proizvodnju električne energije pa sve do prehrambene industrije. Uvjerava nas da posla ima, a najveći dio njihove proizvodnje odlazi u izvoz i to u Francusku, Sloveniju, Austriju, Njemačku i preko nekih kupaca iz tih zemalja još puno dalje do Tunisa, Obale Bjelokosti, Senegala, Kameruna, Rusije, Kine, skandinavskih zemalja itd.

I metaloprerađivačka industrija osjetila je krizu zbog pandemije koronavirusa, ipak financijski je nije jače oštetila. Strojrem je, kaže njegov direktor, imao i malo sreće. Pred početak krize njihova knjiga narudžbi bila je poprilično puna pa pogon nije bio zatvoren čak niti na jedan dan.

No putovanja su ograničena, a zaposlenici ove križevačke tvrtke često putuju. Posjetili su sve dijelove svijeta i neka putovanja posebno pamte. Zbog montaže stroja koji su izradili za punjenje brodova kvarcnim pijeskom s obale, Dijanuš je s kolegom boravio u Tunisu. Zadnji dan boravka kupci stroja su ih izveli u turistički obilazak grada. Između ostalog, posjetili su i tamošnju tržnicu.

“S obzirom na to da sam prilično ambiciozan kuhar, ne moram reći da su me se najviše dojmili štandovi sa začinima kojih sam nakupovao popriličnu količinu. Kod nas je nezamislivo kupiti vrećicu npr. šafrana za tek par kuna. Naravno kad smo stigli kući i kad sam sve raspakirao shvatio sam da se radi o hrpi obojanog pijeska, kojekakvog lišća različitog oblika bez okusa i mirisa“, sjeća se Dijanuš koji s cijelim svijetom posluje iz malih Križevaca.

“Nije to nikakav problem. Mali grad ugodan za život i podizanje obitelji, a cestovno-željeznička povezanost s glavnim gradom, te dalje prema zapadnim zemljama, daje nam možda i dodatnu prednost u poslovanju pred nekim drugim krajevima Hrvatske“, kaže vlasnik uspješne križevačke tvrtke Mario Dijanuš.