Pamćenje i sjećanje ulaznica su za normalno društvo
Križevci su danas, na Međunarodni dan sjećanja na žrtve holokausta, postavljanjem kamena spoticanja na pločnik ispred nekadašnje ljekarne na Nemčićevom trgu 7, svog sugrađanina Milana Margulita simbolično vratili na mjesto s kojeg je1941. odveden u smrt. Kamen, odnosno mjedenu pločicu na kojoj je napisano ime žrtve i njena sudbina, zajednički su položili veleposlanik Izraela Ilan Mor, predstavnik Židovske zajednice Bet Israel Ivo Goldstein i križevački gradonačelnik Mario Rajn. Margulit je bio apotekar i gradonačelnik Križevaca, koji je zbog svoje ljudskosti i židovskog podrijetla odveden u ustaški logor Danica i potom u Staru Gradišku gdje je ubijen.
“Sjećanjem na žrtve holokausta pokazujemo naš otpor zlu i zločinu prema čovjeku. Mnogi ljudi u Križevcima su izbrisani, kao da nikad nisu postojali. Tako je, nažalost, bilo i u slučaju židovske zajednice u našem gradu u doba zločinačke Nezavisne države Hrvatske. Danas se prisjećamo male, ali snažne židovske zajednice koja je u Križevcima snažno doprinosila društvenom, kulturnom, političkom i gospodarskom životu“, rekao je Mario Rajn i naglasio da se Grad ovim činom beskompromisno stavlja na stranu dobra s uvjerenjem da samo mir među ljudima može donijeti prosperitet svake zajednice. Rekao je također da zločin prestaje tek kad ga se prestane opravdavati i pozvao na zajedničku izgradnju kulture sjećanja učenjem najmlađih da poštuju druge i drugačije, a treba ih dovesti i pred Kamen spoticanja na kojemu stoji ime Milana Margulita i reći im da je tom čovjeku jednom oduzeto dostojanstvo, ali da mu je naša generacija to dostojanstvo vratila. “Ako svatko od nas na taj način bude odgajao svoje dijete, holokaust se više nikada neće ponoviti. Ovaj kamen spoticanja bit će trajan spomen na Margulitovu žrtvu, ali i kamen temeljac bolje križevačke i hrvatske budućnosti“, poručio je Rajn.
Križevačka židovska zajednica je bila relativno jaka u odnosu na veličinu grada. Imala je 250 članova 1921., prije početka rata bilo ih je 119, a samo 15 ih je preživjelo rat. Milan Margulit spominje se u Židovskom biografskom leksikonu, kojem je suautor i glavni urednik prof. Goldstein, ali o njemu, zapravo, ne znamo puno.
“Mi se danas bavimo kulturom sjećanja, a moramo iskopavati informacije o čovjeku koji je nestao prije 80 godina kao da ga nikad nije bilo. Ovaj kamen spoticanja je važan, netko će se spotaknuti i pogledati ga, zapitati zašto je taj kamen ovdje i tko je bio taj čovjek. Kultura sjećanja mora postati baština svakog čovjeka jer tako stvaramo zdravo društvo. U Križevcima postoji zdrava atmosfera i ovo je poticaj za tu normalnu, kulturnu, civiliziranu atmosferu da se sjeti svojih lijepih i slavnih, ali i loših trenutaka. U tome je snaga i ulaznica za normalno društvo“, rekao je Ivo Goldstein iz Židovske vjerske zajednica Bet Israel koja je sa Centrom za promicanje tolerancije i očuvanje sjećanja na holokaust bila uključena u postavljanje prvih kamena sjećanja u Zagrebu.
Sjećanje i pamćenje žrtve, ali i počinitelja, izuzetno je važno kako se zla više ne bi ponavljala, poručio je izraelski veleposlanik Ilan Mor. Rekao je da je sretan što su se Križevci pridružili stotinama europskih gradova i postavljanjem kamena spoticanja ukazali na doprinos i značaj koji je židovska zajednica dala razvoju grada.
“Kad se spotaknemo na kamen spoticanja, refleksno se saginjemo kako bismo vidjeli što nas je to zaustavilo, a tim naklonom odajemo počast osobi čije ime je napisano na podu. To je lijep i jedinstven način da se prisjetimo žrtve i poklonimo joj se“, poručio je veleposlanik Mor.
Kamen spoticanja ili stolperstein kao projekt pokrenuo je krajem 90-ih godina njemački umjetnik Gunter Demnig kako bi vratio u sjećanje žrtve holokausta. Zamišljen je kao mjedena pločica položena u pločnik, na kojoj je napisano ime žrtve i njena sudbina. Naziv nije odabrao slučajno jer izraz kamen spoticanja i u našem jeziku označava nešto što ometa sporazumijevanje ili izaziva neko neslaganje, a o kamen koji viri iz pločnika i doslovno se može spotaknuti. Upravo to mu je i namjera – natjerati sugrađane da vide pločicu, da ih podsjeti na žrtve, da ih ne zaborave.
Komentari su zatvoreni.