Lucija Kovačić: Ne mogu bez ijedne od svoje tri ljubavi

Proslaviti rođendan na izložbi, nije baš uobičajeno za jednu maturanticu, no Lucija Kovačić ni nije obična maturantica. Križevčani su je dosad upoznali kao uspješnu sportašicu, ali i umjetnicu koja je svoj rad već predstavljala na samostalnim i skupnim izložbama. Uz to je i članica Gradskog tamburaškog orkestra i baš oni su glazbom obogatili njenu rođendansku proslavu prošlog tjedna u Likovnoj galeriji Gradskog muzeja u Križevcima, gdje je organizirala izložbu “Pogled kroz 19” i zaokružila jedan period svog obrazovanja i likovnog stvaranja. Prijateljima i građanima predstavila je svoj rad prije odlaska na daljnje obrazovanje u Nizozemsku, u Groningen gdje će studirati na umjetničkoj akademiji. Kad je planirala izložbu i dogovarala termin, ravnateljica Muzeja ponudila je 9. lipnja, Lucijin rođendan, pa je pomislila kako bi bilo divno otvoriti izložbu baš na taj dan.

“Prošla sam kroz svašta. Za sve to što radim mogu reći da u tome stvarno uživam i da to volim. Da nije tako sigurna sam da ne bih ni mogla povezati sva ta područja i s lakoćom ih odrađivati. Bilo je teško odlučiti se za jedno, ali pustila sam životnim situacijama da same odluče i dovedu me do mog konačnog odabira“, kaže Lucija objašnjavajući kako je slikarstvo postalo njen prvi izbor. Prva ljubav bila joj je atletika i zbog nje je prekinula svoje muzičko obrazovanje nakon završene osnovne glazbene škole. No ozljede su je dovele do konačne odluke, da će sport, kao i glazba, biti njene sporedne ljubavi.

“Život je odlučio da krenem prema umjetnosti. Moj trener Pero, čovjek je od kojeg možete puno naučiti. Iako je on prvenstveno bio moj trener, na treninzima smo se dotaknuli mnogih tema, ne samo onih vezanih za sport. Nikad me nije tjerao da budem profesionalni sportaš, volio je raditi sa mnom, i ja s njim, ali ono što je on tražio od mene je da budem pametna djevojka koja će iskoristiti svoje potencijale i razviti se u osobu koja će biti zadovoljna sa sobom. Nebitno hoću li biti sportašica, glazbenica ili umjetnica“, otkriva. I trener Pero Budija došao je na Lucijinu izložbu i poklonio joj priču, pismo za ohrabrenje koje će čitati iznova, svaki put kad pomisli da je pred njom pretežak izazov i nepremostiva prepreka.

“Iako je sve ono što piše u pismu on meni rekao mnogo puta i na mnogo načina, to pismo je nešto najdivnije što sam mogla čuti od jednog prijatelja i na tome mu veliko hvala. Kao i moji roditelji i mnogi prijatelji, Pero je trener i prijatelj kojeg ću se uvijek rado sjetiti i pamtiti ga“, kaže uvijek nasmijana Lucija.

Za likovni rad nagradio ju je Hrvatski sabor kulture 2019. za najuspješnije djelo mladog umjetnika u toj godini, lani je na istom natječaju pohvaljena za originalnost u izvedbi odabranog motiva, a autorica je murala u svojoj gimnaziji. Put na Likovnu akademiju u Nizozemskoj otvorilo joj je ulje na platnu “Ne marim za povijest?” kojim je problematizirala ideju spomenika kao umjetničkog i povijesnog djela i kao političke izjave, inspirirana pokretom Black Lives Matter koji je u SAD-u izrastao kao odgovor na rasizam i poziva na preispitivanje društvenih vrijednosti.

Iako njene izbore podržavaju i ohrabruju i roditelji, dugo je razmišljala o odlasku na studij daleko od kuće. “Sad kad sam zapravo tu, na korak do Nizozemske, vjerujem da će se sve posložiti baš onako kako treba. Za studij sam čula samo riječi hvale, kao i za grad Groningen. Veselim se novim poznanstvima, novom gradu i državi, znanju koje ću steći i svemu što me tamo čeka. Očekujem da će biti izazovno, ali ja sam spremna na to“, sigurna je mlada umjetnica. Za pet godina, bude li sve po planu, planira završiti studij i već ima puno planova. Privlači je organizacija umjetničkih evenata, htjela bi surađivati s umjetnicima i raditi s umjetninama.

“Volim dobru organizaciju, volim umjetnost pa bi bilo divno povezati ta dva područja. Naravno, slikanje će uvijek biti moja ljubav i strast. Kao i glazba. Kao i sport. Sve što radim za mene ima neki smisao, volim reći da ne mogu bez ijedne od svoje tri ljubavi, jer se one nadopunjuju“, ispričala je ova svestrana Križevčanka.