[FOTO] Križevački planinari s krova Afrike: Uz slogan “pole pole” uspjeli smo savladati sve prepreke

Križevačka obitelj Cetl, Romana i Alojz i njihova djeca Jakov i Nikica, planinare već godinama i savladali su mnoge uspone, osvojili mnoge planine, ali izazov im je bio prijeći granicu od 5 tisuća metara nadmorske visine. Dečki više nisu mali pa je obitelj iskoristila ljetne praznike kao idealan trenutak da ispune svoj cilj i provedu odmor aktivno i zajedno. “Kilimanjaro je odmah bio u užem izboru zbog svoje dostupnosti“, otkrila nam je Romana Berend-Cetl. Naime, planinu vulkanskog porijekla Kilimanjaro koja se nalazi u Tanzaniji blizu granice s Kenijom nazivaju “planinom za hodanje” jer za osvajanje njenog najvišeg vrha Uhuru nije potrebna alpinistička oprema, užad i cepini, i nema opasnosti od padanja s litice ili hoda po dubokom snijegu. Ipak, planinari znaju da je Kilimanjaro ogromna planina koju je teško osvojiti zbog vremenski kratkog uspona. Za ekstremnu visinu potrebna je određena razina treninga, izdržljivosti i kondicije (koju Romana održava u Školi trčanja pri Atletskom klubu Križevci) naravno uz specifičnu opremu i odjeću koja treba za doći do vrha.

Putovanje je detaljno isplanirano, a u 12-eročlanoj ekspediciji je uz četvero Cetla i Križevčanin Marko Čupen, svi članovi Planinarskog društva Vrbovec. Nakon što su u svoje ruksake ubacili sve što im treba za u visinama, krenuli su jednom od osam staza koje vode prema vrhu. Penjali su se pet dana kako bi se postepeno aklimatizirali na visinske uvjete, a kako su se uspinjali mijenjala se klima i krajolik kojim prolaze – od podnožja do vrha Uhuru prolazi se kroz pet različitih klimatskih zona, od džungle i močvare do hladnih livada. Na 4000 metara prošli su kraj Zebrinih stijena prije odmora u posljednjem kampu prije završnog uspona.

Iz kampa na visini od 4720 metara krenuli su točno u ponoć. Znali su da je pred njima višesatno hodanje, ali i da se nakon toga moraju vratiti do kampa. “Bez obzira na postepenu prilagodbu visini, nakon 5000 metara većina članova ekspedicije osjetila je blage simptome visinske bolesti – mučninu i vrtoglavicu, no u 8:15 u četvrtak 21. srpnja došli smo do vrha. Zahvaljujući podršci vodiča i sloganu “pole pole”, što znači polako polako, uspjeli smo savladati sve te prepreke i uspješno stići do vrha “, priča nam Romana. Na vrhu su, naravno, ponosno pozirali pored table koja pokazuje da su osvojili Uhuru, najviši vrh Afrike i najvišu samostojeću planinu na svijetu. Do kraja su stigli svi Križevčani, ali ne i svi članovi ekspedicije.

“Silazak je trajao dva dana, znaci četvrtak i petak, a onda smo stigli u hotel, zapravo bungalov, na jednodnevni odmor i opuštanje“, kaže Romana. Već danas ekipa je u novoj pustolovini, na safariju u nacionalnim parkovima Ngorongoro i Tarangire, a nakon toga slijedi povratak u Hrvatsku. I počinje planiranje neke nove planinske avanture.

• 

• 

• 

• 

• 

• 

•