Lokalni političar bi uređivao medije?! Na Križevci.info ne može!

Reketarenje ili reket, izraz je koji u najširem smislu označava ekonomsku djelatnost vezanu uz organizirani kriminal, odnosno pružanje određenih ilegalnih usluga. U užem smislu pod tim se podrazumijeva “plaćanje zaštite” – novac ili druge usluge koje određeni pojedinac ili tvrtka pruža kriminalcima u zamjenu za vlastitu  sigurnost ili neometano obavljanje ekonomske aktivnosti. Prema preciznijoj definiciji, reket obično uključuje iznudu ili kaznenu prisilu. Počinitelji prijevarom nude uslugu koja će navodno riješiti nepostojeći problem ili ponuditi uslugu koja rješava problem koji ne bi postojao bez reketa. Zamjenik je prozvao portal Križevci.info za reket.

Izraz hejtanje dolazi od engleske riječi hate ili mržnja pa su to onda aktivnosti povezane s mržnjom. Mržnja je snažan negativan osjećaj usmjeren prema nekoj osobi, skupini, načinu ponašanja, koje se očituje u nesnošljivosti, neprijateljstvu, srdžbi, pa i progonu i maltretiranju objekta mržnje. Zamjenik je prozvao portal Križevci.info i za hejtanje.

Što je neprofesionalnost – to je valjda jasno kao dan, no ne škodi napisati da se odnosi na nestručnost, nekompetentnost, neodgovornost, neozbiljnost…. I za to je Zamjenik prozvao naš portal.

Nezadovoljan tekstovima koje objavljujemo, Zamjenik je krajem ožujka novinarima portala (i članovima obitelji nekih od njih) poslao „reagiranje“ u kojem spominje „…desetak hejterskih članaka, koji su prilično neprofesionalno odrađeni…“, a da pritom niti jednu rečenicu niti iz jednog od tih desetak tekstova nije demantirao. Reagirao je nakon teksta o naplati parkiranja kod Bille, nezadovoljan načinom na koji je obrađena tema, ali ispravio nije ništa. Prije tog famoznog teksta koji ga je tako zasvrbio da je u jednom dahu napisao „reakciju“ i naslovio je s „Draga Silvia, dragi ostali članovi Pointa“, objavili smo priče o neobjavljenoj imovinskoj kartici direktora gradskog radija. Ne ulazeći u razloge zbog kojih kartica dotad nije predana Povjerenstvu za sprječavanje sukoba interesa, činjenica je da je nakon naše priče direktor volonter, zaposlenik Hrvatske agencije za poljoprivredu i hranu, suvlasnik tog istog gradskog radija i vlasnik još jednog medija, karticu uskoro morao predati. Priče o ovoj temi zamjenik nije demantirao.

Među tih desetak „hejterskih i neprofesionalnih“ tekstova je i onaj u kojem smo dali glas običnim građanima, stanarima Radićeve i Ulice Brace Hanžeka, čija peticija i dopis upućen gradskim vijećnicima bez naše objave do vijećnika ne bi ni došao. Niti taj tekst Zamjenik nije demantirao. Ništa za ispraviti nije bilo ni u tekstovima o sjednici Gradskog vijeća koju je oporba napustila baš zbog spomenute priče sa stanarima i njihovom peticijom, kao niti u onom o javnim priznanjima, kupnji plastičnih čaša, rošadama u vijeću, promjeni imena radija,… U svim tim pričama vodili smo se javnim interesom, propitivali kako se koristi javni novac i raspolaže javnom imovinom, pokušali kontrolirati donositelje odluka i podsjećati ih na obećanja koja su dali, otkrivali nepravdu. Ali Zamjeniku se one ne sviđaju i šibnuo je pisamce u kojem je priče nazvao mrzilačkim, a medij koji ih objavljuje prozvao za reketarenje.

Nije rijetkost da političari, počevši od vrha, novinarima dijele lekcije o tome kako bi trebali pisati, medijima „sugeriraju“ teme koje bi trebali pratiti kao i one koje „nisu u fokusu“. No ne događa se često da se bilo tko od njih usudi prozvati medij, pa makar i mali lokalni portal, za reketarenje i izjednačiti novinare s kriminalnom skupinom, mafijom koja iznuđuje novac.

Dragi Zamjeniče, vaše pismo, bilo ono pokušaj zastrašivanja ili tek posljedica trenutne reakcije na pročitano, doživljavam kao pokušaj ugrožavanja slobode govora. A o svakom narušavanju medijskih sloboda javnost ima pravo znati.