Petar Babić predstavio knjigu u Zagrebu: Punkerski i anarhistički se zezam s legendom o Spravišču, ali s poštovanjem i ljubavlju

Križevački književnik Petar Babić sinoć je u Zagrebu predstavio svoju novu knjigu, “Naše velko spravišče: desertni roman s izvornim geografskim porijeklom”. Promocija u Knjižnici Bogdana Ogrizovića u središtu Zagreba uslijedila je nakon listopadske u Križevcima i okupila je Zagrepčane, Križevčane i Runovićane. Treći roman u Babićevom opusu objavila je Naklada Jesenski i Turk, uredio ga je Kruno Lokotar.

On je autora upoznao sredinom 90-ih da bi se ponovno spojili prije nekoliko godina kad mu se Babić javio s idejom o novom romanu. “Imao sam sreću uređivati knjigu koja mi je jako približila Križevce“, kazao je Lokotar.

Gay, ljudi-gušteri

Babić je objasnio zašto je krenuo pisati baš o Križevačkom velikom spravišču, kao priredbi koja se izvodi od 1968. i jedna je od najstarijih pučkih manifestacija sjeverozapadne Hrvatske.
“Tema se javila s mojim nastupima kao “fiškuša” odnosno peharnika na Spravišču 2008., na temelju legende iz 14. stoljeća o križevačkim purgerima i kalničkim šljivarima (plemenitašima). Za osnovu svojega romana postavio sam odnos između Tilčike i Julčeka, kao prigorskih Romea i Julije“, istaknuo je Babić. Oko glavnih likova vrti se priča s izmiješanim stvarnim povijesno utemeljenim i fikcijskim pojedinostima. Babić nastavlja kamo ga je to odvelo.

“Sjećajući se kao klinac tih predstava i poslije kad sam bio statist u njima, shvatio sam da se otvara prostor da na svoj način ispričam tu legendu i priču. Produkt toga je više od 5000 radnih sata na 400 stranica gusto tipkanog teksta u 21 poglavlju“, kazao je autor.

Roman tako donosi veliku galeriju likova kojima je Babić, prema vlastitim riječima, dao “novu normalnost”. Od Varoškog suca i Kalničkog kaštelana do njihove djece Tilčike i Julčeka, svima je izmijenio osnovna obilježja, toliko da djelo ne postane replika već dobro poznate priče. Tako je, primjerice, Sudac gay, dok su budući supružnici stari 45 i 15 godina, Julček ima prijapizam i sin je Kaštelanova brata blizanca, jedan lik od kalničkog vina postaje zelen kao čovjek-gušter…
“Išao sam punkerski i anarhistički zezati se s legendom o Spravišču, ali ipak s poštovanjem. Moj humor i groteska nikad nisu mizantropski cinizam, nego izviru iz ljubavi prema tim ljudima. To je meksička sapunica napucana s referencama na antiku ili Hollywood. Puno sam razmišljao prateći što se događa u našem društvu unazad 15 godina i ismijavam pojave u njemu, ali da mi nitko ne prigovori da vrijeđam“, objašnjava Babić. To je, poručio je, i određena društvena satira.

Opsežno i informativno

Da je novo Babićevo djelo vrijedno objavljivanja u integralnom obliku potvrdio je Lokotar, otkrivši da je autora tijekom nastajanja teksta više puta molio “Pero, reži, krati”, no da je Naše velko spravišče opsežna i informativna knjiga, etnološki i historiografski prilog mikrohistoriji. “To je i farsa, satira, u tradiciji velikana kao što je Rabelais sa svojim pretjeranostima, groteskom i hedonizmom, djelo s kojim bi se svaki grad mogao ponositi“, istaknuo je Lokotar.
Jedna od podloga iz koje je roman izrastao su i Križevački štatuti, kao skup pravila dobrog ponašanja u domaćinstvu. Babić je stoga u knjigu umetnuo i cijeli tekst Štatuta, kao edukativni dodatak čitateljima. Posjetiteljima zagrebačke promocije objasnio je što su Štatuti bili i što su danas. “To je vinski zakonik gdje su ljudi sami iskrojili pravila da bi fešta i druženje protekli u ugodnom druženju. Iz njih i današnji političari mogu puno naučiti, primjerice kad jedan govore drugi šute. Cijelo druženje je organizirano po hijerarhiji države, kod mene nezavisne vinske države. Štatuti predstavljaju ono što kulturološki najviše obilježava Križevce, bili su prva pravila nakon kojih su i drugi gradovi razvijali svoja“, uputio je Babić, napomenuvši da Štatuti propisuju i “štrofove”, kazne za nepridržavanje pravila.

U stvaranju knjige Babić je konzultirao i povijesne izvore i stručne kolege prosvjetare koji su istraživali križevačku povijest i ličnosti.
“S ovim sam si romanom pucao u noge. To je i knjiga u knjizi sa 150 fusnota u kojima ja pokušavam objasniti što se dogodilo. Uspio sam obuhvatiti dosta izvora, a na kraj knjige stavio sam i mali rječnik pojmova i povijesne križevačke ličnosti koje se epizodno pojavljuju u romanu“, poručio je Babić.
Publici je čitao ulomke iz svojeg djela i dobro ih nasmijao, kušalo se križevačko vino i pio prvi križevački džin, dok je križevačka glazbenica prof. Tamara Perc druženje obogatila izvedbom svoje autorske pjesme na gitari “Tak ti se rad vraćam”. Petar Babić svoj novi roman uskoro planira promovirati u još nekoliko gradova u Hrvatskoj.