Crni Petar

Jednog davnog ljeta mojih ludih godina, u gluho doba noći, jedna Rebeka i ja lunjali smo amsterdamskom četvrti „crvenih lampi“. […]

Gornji Dragi Vođa voli slaviti. Fanfare, povorke, govori, pa i vatromet. Zašto ne, povoda ima, uspjesi su naša svakodnevica. Samo

Prolog: Ne ljutiti se, eventualni posjetitelju moje kolumne, na pokušaj da pišem u stihu. Ja kao i ti samo listam,

U jednom gradu na riječici Glog stolovala kraljica nadaleko poznata po ružnim haljinama. Imala je mnogo kćeri, ne zna se

Trideset prvog prosinca sahranili smo gospodina Vladimira Nemeta. Skromno i tiho, bez ijedne riječi na oproštaju, bez ijednog Hvala! za

Pomislim često kako je nekada sve bilo lako. Ostati doma ili krenuti na put. Eto, davne 1986. autobusom smo putovali

Petak. Rano jutro, skoro će sedam. Traktori mile mojom ulicom. Sajmeni je dan u Križevcima, "Dan čipke i svile". Snježana

U kafiću, najvažnijoj instituciji moje svakodnevnice, osluškujem tihi refren Novih Fosila. Sanjin glas zaziva moju mladost i kao da samo

Moja je ulica u centru grada. Kad podignem pogled vidim zvonike crkve Sv. Ane i Sv. Križa. Vidim reklamu Banke