bivša vojarna

Oton Kučera još je davne 1895. godine u svojoj znanstveno-popularnoj knjizi o astronomiji Naše nebo napisao:

"...dobri moj čitatelju, ne požali truda, pak izađi sa mnom o sunčanom zapadu iz tijesne izbe svoje i uskih ulica, gdje jedva vidiš to krasno nebo, na otvorenu ravnicu i posveti koju uru motrenju pojava, kojima ćeš biti svjedok. Naći ćeš doduše dosta ljudi, koji će te gledati u čudu, što li nalaziš u tome zabave, da se zadubljuješ u to nebo, jer žalibože danas tisuće i tisuće i obrazovanih ljudi svaki dan gledaju te krasne pojave, a da ih ne vide. Neka ti oni ne budu mjerilom, rđav uzgoj, pretjerana borba za svakidašnji život, možda i niske strasti ugušile su u njima polet srca, koji već ne može da shvaća takovih užitaka. Ne dao nam Bog da ikad, pa ni u dubokoj starosti, padnemo na te niske grane!"